Čitajući u medijima šta se dešavalo na sjednici Predsjedništva i Glavnog odbora SDS, u smislu iznijete inicijative da predsjednik SDS Branko Blanuša “dekooptiranjem“ izbaci osam članova Glavnog odbora koji su u mandatu, a na njihova mjesta ubaci nove članove, sve me nekako podsjeća na situaciju u Krajini na predsjedničkim izborima krajem 1993. i početkom 1994. godine.

Tada sam otprilike i počeo pratiti politiku, jer sam i kao klinac od nepunih 14 godina stekao dojam da nešto nije u redu i da bi se glasalo dok god Mile Martić ne bi pobijedio.

Iako su formalno bila dva kruga predsjedničkih izbora u Krajini (12. decembra 1993. i 23. januara 1994. godine) izgledalo je kao da su bila bar tri kruga, jer su se oko tih izbora vodili sporovi, žalbe i žestoke političke borbe koje su produžile cijeli proces i stvorile utisak da se izbori produžavaju da bi bili završeni onako kako je negdje projektovano. A i bilo je tako.

To je bio jedan od najočitijih primjera uticaja Beograda na politiku Krajine. Vidjeli smo kako je to završilo.

Stoga se čini, bez obzira na mnogobrojne izjave predsjednika SDS, da ipak ništa nije gotovo u pogledu kandidatura i da bi se o njima moglo glasati – opet.

Čekam i to. Ne sa nekim posebnim interesovanjem, ali čekam.

Uostalom: „Kada su izbori dobro organizovani glasanje nije ni potrebno“ (Staljin).

     Aleksandar Janković, povjerenik Liste za pravdu i red Novi Grad