Mnogima je pao kamen sa srca jer je, slava Bogu, okončana drama i sapunica između Neradnika, predsjednika Skupštine grada Banjaluke Ljuba Ninkovića, i gradonačelnika Draška Nestaška Stanivukovića. Sve je završeno hepiendom, velikim srećnim krajem, do neke nove epizode i predstave.

Mediji javljaju da je palo veliko „pomirenje“, i da je Draško Nestaško odustao od navodne smjene Neradnika, kome će biti vraćeni ključevi od Kabineta i službena škoda, sa koje će biti skinuti plakati. Žali Bože silnog papira, ljepila, fotelje i ostalog inventara, koji je bačen i uzaludno pogrošen tokom performansa i režiranog  protesta, ali prije svega naivnog naroda koji je nasjeo i okupio se ispred Skupštine grada.

I prije nego što je počela jeftina (tragi)komedija u produkciji najavio sam detaljno kakva će biti fabula i konačan rasplet, da će krenuti od tenzija i drame, zapleta, kulminacije i na kraju hepienda i srećnog završetka, i sve se odigralo kao da sam bio režiser jeftinog filma u produkciji indijskog Bolivuda.

Glumci su slabi, ali i sve je na vrijeme ogoljeno, pa njihov performans nije privukao očekivanu i željenu pažnju javnosti, pa su bili pomalo razočarani. Sada ostaje još da Đajić i SNSD odustanu od najavljenog referenduma i opoziva gradonačelnika, nađu dobar alibi za javnost, da Gorica bude posrednik i kuma novog velikog pomirenja, pa da svi budu srećni i zadovoljni, punih džepova, stomaka i buđelara , sa mnogo optimizma i međusobnih kombinacija dočekaju novu godinu i nove izbore, inkao u svakoj bajci žive sretno do kraja života.

Nezamislivo mi je i pomisliti da je bilo ko, osim poltrona, plaćenika i poslušnika gradonačelnika Banjaluke povjerovao da postoji bilo kakav sukob između Neradnika Ljuba i Truta Stanivukovića, SNSD-a, njegove skupštine većine i prevrtljivog gradonačelnika, i da narodu nije jasno da je sve igra i predstava dokonih kako bi se građani dodatno sludili i zbunili, a od javnosti i naroda pokušala prikriti suština.

Vrijeme je pokazalo da je prvo Stevadnić, potom Čavić a onda i Stanivuković, tri navodna kandidata opozicije za gradonačelnika Banjaluke bili su u stvari topli zečevi i prikriveni igrači režima Milorada Dodika koji su imali određen zadatak i ulogu, a nakon obavljenog posla dobili jake sinekure i privilegije, neko direktora Elektro-Krajine, nego predsjednica Narodne skupštine Republike Srpske, a neko gradonačelnika Banjaluke.

Valjda se napokon pojavi neko iskren i pošten, ko neće izdati i iznevjeriti narod i Banjalučane nakon pobjede, kao što je ova Crna Trojka, pa da se okonča sveopšte propadanje i anarhija. Pravda je spora ali dostižna a lično ću se potruditi da pravda i zaslužena kazna zbog izdaje stigne i Čavića, i Stevandića i Stanivukovića, da im se oduzme sve što su dobili zbog izdaje naroda i prelaska na drugu stranu.

Nebojša Vukanović