I dok je u većem dijelu Srpske cijena benzina i dizel goriva pala na 1,50 KM po litri, u Trebinju je 2 marke i dalje magična granica na pojedinim pumpama. Na Nestro pumpi gorivo je sniženo na svega 2,09 i 2,19 KM, na Nešković pumpi benzin je 1,99 KM dok je eurodizel spao na 1,79 KM, a na ostalim privatnim pumpama cijena dizela i benzina kreće uglavnom u rasponu od 1,79 do 2,10 KM po litri.
Vlada je, nakon pritiska i pisanja medija, donijela Uredbu o ograničenju marže na gorivo ali očito da se ona i dalje ne poštuje jer inspekcije i kontrolni organi ne rade svoj posao. Ako je cijena goriva na pojedinim pumpama u Republici Srpskoj 1,50 KM po litri, sa uključenom maržom, onda nigdje ne bi smjela da bude veća cijena litra goriva od 1,70 do 1,75 KM. Da država zatvori pumpe onima koje grubo krše Uredbu i napiše drakonske kazne odgovornim licima, ne bi se događala drska pljačka građana i uzimao ekstra profit.
I cijena ekološkog goriva plina, tečnog naftnog gasa, je veoma visoka, 1,09 KM, a to je posledica sulude odluke „Akcizne koalicije SDA-HDZ-SNSD“ u Parlamentarnoj skupštini BiH da se uvede akciza i na LPG, umjesto da se podstaknu vozači da što više koriste ekološki čistije i prihvatljivije gorivo, smanjenje zagađenja i emisije štetnih čestica u atmosferu.
Svjetskim okeanima plove tankeri nafte, koji nemaju gdje da se usidre i uskladište naftu, koju niko neće zbog rekordno niskih cijena na svjetskim berzama, koje se trenutno kreću oko 20 dolara po barelu, a u ovo vrijeme sveopšte krize Hercegovci plaćaju najskuplje gorivo u Evropi i svijetu, jer rijetko da se još negdje može naći cijena dizela i benzina 1,15 do čak 1,20 evra po litri.
Prije desetak dana skrenuo sam pažnju javnosti na drastičan pad cijene barela nafte na svjetskim berzama, zbog krize i pandemije korona virusa, i bezobrazno visoke cijene goriva na našim pumpama, nakon čega je došlo do korekcije cijena i vladine Uredbe koja je ograničila maržu na maksimalnih 25 feninga po litri, ali se ona nažalost i dalje ne poštuje na mnogim pumpama.
Ne treba snagu države i institucija pokazivati na ljudima i novinarima zbog neke objave na društvenim mrežama, koji se bez potrebe drakonski kažnjavaju jer navodno šire paniku, već na „naftašima“ i tajkunima koji kuluče i krše prava radnika, bogate se monopolskim tajnim dogovorima na muci naroda. Njih treba drakonski udariti po džepu i zatvoriti objekte sve dok se ne nauče redu, počnu da poštuju radnike, narod i državu, posluju kao poslodavci u uređenim zemljama a ne koriste slabosti institucija za zloupotrebe i traženje rupa kako bi malo zadovoljili svoju bolesnu pohlepu i neukrotivu glad za novcem.
Nebojša Vukanović
