U januaru 1993. godine, godinu dana nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma, Hrvatska vojska predviđena Četvrtom gardijakom brigadom iz Splita, pokrenula je operacija „Gusar“, poznatiju kao Maslenica, po Masleničkom mostu koji je u ratu spajao dva dijela Hrvatske, iznenada napala Srpsku vojsku Krajine i Zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija, u kojoj je stradlao 348 srpskih vojnika i civila, kasnije se broj povećao od ranjavanja i mučenja a prognano je sa svojih ognjišta više od 10 000 Srba. Samo na prevoju Mali Alan u zasjedi ubijena su posle zarobljavanja 22 vojnika Srpske Vojske Krajine, a za brojne zločine, kao i one počinjene ranije u Divoselu i Medačkom džepu, niko nije odgovarao. Srbija, kao garant Sporazuma koja se obavezala da će štititi Srbe i Krajini, ništa nije preduzela i nijemo je posmatrala progon i zločine, ne samo ovaj već sve od 1992. do 1995. godine.

U nastavku prenosim Saopštenje Miodraga Linte, poslanika Narodne skupštine Republike Srbije porijeklom sa Korduna, a osim u političkoj kampanji rijetko se više ko sjeti Srba iz bivše Republike Srpske Krajine, koji su žrtva i pogrešne politike tadašnjeg rukovodstva Srbije, koje ih je ostavilo same i na cjedilu, kao i agresivne politike Hrvatske i njenog tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, koji se zalagao za progon i nestanak Srba iz Hrvatske i nažalost 1995. godine ostvario svoj cilj u akcijama „Maestral“ i „Oluja“.

MASOVNO STRADANJE SRBA IZ RAVNIH KOTARA I NA MALOM ALANU

Dana 22. januara 1993. godine, prije 33 godine, Hrvatska je započela zločinačku akciju „Maslenica“ s ciljem da protjera srpski narod sa područja Ravnih Kotara. U agresiji hrvatske vojske stradalo je 348 Srba dok je protjerano više od 10 000 Srba. Od posljedica ranjavanja i raznih vrsta mučenja tokom zatočeništva umrlo je još 165 Srba.

Prema izvještaju francuskog UNPROFOR-a iz Benkovca, u selima između Benkovca i Zadra hrvatska vojska je tokom i poslije agresije počinila teške zločine nad srpskim civilima, među kojima su 34 žene. Jedan od najsvirepijih zločina desio se u blizini planinskog prevoja Mali Alan na Velebitu gdje su ubijena 22 pripadnika vojske RSK sa područja Gračaca.

Tada je potpuno opustošeno čitavo područje od Zadra do Benkovca. Posebno su stradala tri srpska sela Islam Grčki, Kašić i Smoković, kao i Srbi iz mješovitih sela Murvica, Crno Selo, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski. Imanja protjeranih Srba su sistematski opljačkana i uništena a crkve, škole, groblja i kulturni spomenici su oštećeni ili porušeni.

Naredbodavci i počinioci ovog masovnog i planskog zločina nisu odgovarali pred Haškim tribunalom niti pred hrvatskim pravosuđem.Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu još uvijek nije podiglo optužnicu protiv odgovornih lica.

Ne smijemo nikada zaboraviti zločin nad Srbima iz Ravnih Kotara i na Malom Alanu, na Velebitu. Jedan od načina borbe za istinu o stradanju našeg naroda jeste da Srbija u Beogradu osnuje Memorijalni centar srpskih žrtava devedesetih godina na području bivše Jugoslavije.

Prisustvovao sam i ove godine parastosu koji je služen u crkvi Svetog Marka u Beogradu za Srbe stradale u zločinačkoj akciji „Maslenica“ u organizaciji Udruženja porodica nestalih i poginulih „Suza“. Nakon parastosa položeni su vijenci i cvijeće na spomenik srpskim žrtvama stradalim u ratovima 1991–2000. godine na prostoru bivše Jugoslavije u Tašmajdanskom parku.

U Beogradu 22. januar 2026. godine

Miodrag Linta