Teško je svima pao poraz Srbije od Albanije i Leskovcu, koji će biti ključan za ispadanje sa Svjetskog prvenstva u fudbalu, veliko nacionalno poniženje i katastrofa. Ćaci selektor Dragan Stojković Piksi, koji misli da je najveći domet i sigurnost za poziciju slikanje i dodvoravanje Aleksandru Vučiću i vlastima, svakako je najveći krivac za jedan od najtežih poraza i seriju loših rezultata i igru, ali nije jedini, a najtužnije je što pokazuje svoje pravo lice i loše osobine, što ne želi da podnese ostavku, uprkos kataklizmi, jer ima ogromnu platu i čeka da ga smijene kako bi od Srbije uzeo milione, što pokazuje da je nikakav čovjek i karakter bez obraza i morala.

Korjen problema je bolesno miješanje vlasti i politike u svaku poru društva, od sporta do kulture, guranje Nedimovića i Đajića umjesto Nemanje Vidića i Matića na čelo Fudbalskog saveza Srbije, do imenovanja ludog Dragoslava Bokana na čelo Narodnog pozorišta u Beogradu a posledice su zastrašujuće.

Jasno je da Vučić određuje sve u Srbiji, gdje će se i kako graditi put, pruga ili fabrika, koja će firma raditi posao, ko će biti selektor, prvi čovjek pozorišta, ko treba da igra a ko sjedi na klupi, a posledice su poražavajuće i urušavaju sve, pa i osjećaj nacionalnog ponosa i dostojanstva. Činjenice da i u Srbiji i Republici Srpskoj o svemu odlučuje jedan čovjek su strahovite i poražavajuće, prave katastrofa na svakom polju i koraku.

Da je bivši kapiten reprezentacije Srbije Nemanja Vidić došao na čelo Fudbalskog saveza Srbije i dobio odriješene ruke da radi sportski posao, koji odlično razumije jer je bio jedan od najboljih defanzivaca i fudbalera svijeta, kapiten reprezentacije imć Mančester Junajteda kad je bio na vrhuncu sa Fergusonom, umjesto ponižavanja senilnog Dragana Džajića koji je fikus, guranja Nedimovića i partijskih poslušnika iz SNS-a, sada bi se sa Englezima borili za prvo mjesto a ne bi se brukali i sramotili da nas Englezi napune kao Andoru i gubili od Albanije.

Slično je i sa košarkom i debaklom na Svjetskom prvenstvu, o čemu sam govorio, jer ne može se očekivati da košarkaši ostavljaju srce na terenu će, kao nekada će dok a da ćaci navijači na tribinama tuku njihove prijatelje i rodbinu, kao Guduriću, jer je neko navijao „PUMPAJ“ umjesto „Aco Srbine“. Sistem je truo i dok se on ne promijeni ne treba očekivati uspjehe i rezultat, ni sa reprezentacijom niti sa klubovima, u kojima takođe politika takođe vodi ključnu riječ, razni ćaci tajkuni i stručnjaci.

Detaljniji osvrt u video prilogu…

Nebojša Vukanović