Misija OSCE u BiH ove godine navršava jubilarnih 30 godina. Da neko o tebi brine 3 dana sigurno je zaslužio pamćenje i zahvalnost. Tri decenije, ili ti 30 godina, jedna organizacija brine o nama i za tih 30 godina nije prošla ni jedna, a da oni nisu izrazili zabrinutost. Po nekad su to radili više puta godišnje. Poludivlja i ratoborna Balkanska plemena i ne primjećuju ove ljude, nemaju kad, svađaju se, a zaslužili su da budu pomenuti. Zaslužili su da ih pomene istorija, da se nađu u školskim udžbenicima širom svijeta, jer ono što su ovdje uradili, malo gdje je rađeno na kugli zemaljskoj.

Misija Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u Bosni i Hercegovini (BiH), osnovana 1995. godine, ima širok mandat usmjeren na podršku izgradnji stabilne, demokratske i sigurne države.

Glavne nadležnosti i aktivnosti Misije OSCE-a u BiH uključuju:

1. Demokratska stabilizacija i jačanje institucija:

Reforma pravosuđa: Misija nadgleda i podržava reforme pravosuđa, uključujući procesuiranje predmeta ratnih zločina. Radi na poboljšanju efikasnosti i transparentnosti pravosudnog sistema, te na osiguravanju nezavisnosti sudstva.

Parlamentarna podrška: Promoviše transparentnost i odgovornost zakonodavnih tijela na svim nivoima vlasti, te podržava učešće građana u zakonodavnom procesu.

Reforma sektora sigurnosti: Pomaže BiH u ispunjavanju vojnopolitičkih obaveza, kontroli naoružanja, te u borbi protiv terorizma i organizovanog kriminala.

2. Ljudska prava:

Zaštita i promocija prava: Misija radi na unapređenju zaštite i promocije prava nacionalnih manjina (uključujući Rome), žena, osoba s invaliditetom i drugih ugroženih grupa.

Borba protiv diskriminacije: Nastoji smanjiti i eliminisati pojave diskriminacije na osnovu spola, nacionalnosti, vjere ili drugih osnova.

Sloboda medija: Podržava i nadgleda slobodu medija, izražavajući zabrinutost zbog pokušaja ograničavanja slobode izražavanja i političkih pritisaka na novinare.

3. Obrazovanje i društvena kohezija:

Reforma obrazovnog sistema: Misija podržava reforme u obrazovanju, radi na unapređenju kapaciteta učeničkih i roditeljskih vijeća, te promoviše vršnjačku medijaciju u školama.

Sprečavanje sukoba i pomirenje: Djeluje kao posrednik između političkih i građanskih grupa kako bi se poboljšala komunikacija i kohezija u društvu, posebno u povratničkim područjima.

4. Praćenje izbora:

Misija ima ključnu ulogu u praćenju i nadgledanju izbora u BiH.

5. Pravna pomoć i saradnja:

Sarađuje s institucijama vlasti u BiH, kao što su Ministarstvo odbrane i Visoko sudsko i tužilačko vijeće, te s organizacijama civilnog društva i međunarodnim partnerima.

Daje preporuke i stručna mišljenja o zakonodavnim prijedlozima, posebno onima koji se tiču pravosuđa i ljudskih prava.

Tako to izgleda u teoriji, a u praksi je nešto drugačije.

1. Institucije = jedan čovjek.

Pravosuđe su nam tako reformisali da je jedino ostalo da mu promjenimo naziv. Krivosuđe je pravo ime za ovo što smo dobili prateći njihove instrukcije. Efikasno i vrhunski transparentno se oslobađaju svi koji su korumpirani ili su pripadnici kriminalnih organizacija. Nezavisnost pravosuđa je na tom nivou, da presuda uopšte ne zavisi od počinjenog krivičnog djela, nego od položaja i ličnog bogatstva onog kome se sudi. Takođe, borba protiv organizovanog kriminala je dobila novu dimenziju. To se čak ne smije pomenuti. Hapse se i sude oni koji ukazuju na organizovani kriminal.

2. Ljudska prava su na tom nivou da ako nemate partijsku knjižicu džaba vam sve. Sloboda medija je posebna priča. Mediji su oslobođeni bilo kakve obaveze nepristrasnog i objektivnog izvještavanja.Takođe slobodno mogu napadati, targetirati, vrijeđati, pa i pozivati na linč onih koji smetau vlastima. Jutarnji program – dobro jutro predsjedniče, kraj programa – laku noć predsjedniče.

3. Samo neko zlonamjeran može da ne primjeti koliko nam je obrazovni sistem reformisan. Nekad se moralo učiti, danas je to sve mnogo lakše. Dok pojedeš ukusne Travničke ćevape, završio si fakultet. Kakvi domovi, studentske menze, iscrpljujući ispiti… Mnogi današnji akademci se ne sjećaju imena ni jednog svog profesora, šta će im takve traume?!

4. Nadgledanje izbora. Prvi izbori poslije rata su bili mirni, dosadni i monotoni. Ljudi izašli, glasali, prebrojalo se i ništa se nije dešavalo. Ne da nije bilo krađe, nije postojao ni promil sumnje na nepravilnosti. Poslije mnogo izbornih ciklusa uz pomoć naših Evropskih prijatelja stanje se značajno promijenilo. Vatreno oružje, bejzbol palice, paljenje materijala, zamjena kutija, ubacivanje lažnih listića, glasovi mrtvih, dopisivanje, doiksavanje, danas imamo širok spektar tih manjih izbornih nepravilnosti. Mrtvih glava još nije bilo, a kad će, ne znamo.

Šta im na kraju reći, kakvu poruku poslati?!

Reformisali ste nas do neprepoznatljivosti. Nikada ne bih poželio da vašoj zemlji neko radi ovo što vi radite kod nas. I ona čuvena iz Maratonaca: “ žao mi je što ste naši prijatelji, a ne prijatelji naših neprijatelja“.

Nebojša Milišić