Milan Nikčević

Gatačke koalicije

Lični stav

Posle dugih mjeseci natezanja u Gacku je  oformljena nova skupštinska većina koju čine SDS – DNS I SRS/PDP i to je nova gatačka realnost koja se može posmatrati iz mnogo različitih uglova. Zapravo, posle dugih decenija jasne podjele na „crvene i njihove saveznike i protivnike crvenih i njihovih saveznika“ dvodecenijska priča o „partijskim malim crvenim knjižicama koje se nude ali od kojih su jače riječi đeda Krstana“, odlazi u zaborav i istoriju. Ima li uopšte smisla i ko će više u emotivnim kampanjama i nabojima po kojima je Gacko bilo poznato mimo druge, naručivati „komunjare, komunjare“?

Kako više narodu objasniti da nisu svi isti? Matematika je konačno i u Gacku pobijedila. A možda je tako i bolje…. Ko je jamio jamio je ko se ispjevao, ispjevao se… Iz jednog, možda i predugog i pogrešnog stanja svijesti definitivno se izašlo. U koje kakvo ulazimo, da se naslutiti.

No’, nova realnost je, dakle, tu. Ne znam za ostale opozicione glasače, ali ja lično nisam glasao za koalicije sa onim koji je još zimus bio izbacivan iz opozicione kafane jer „je izdajnik koga je SDS napravio, ni sa ovom dvojicom koje je Skoko napravio.“ Posebno onim koji će nam sada iz Trebinja mijenjati onoga koga je Vukota, konačno uspio da politički smakne i pošlje u Banja Luku. Na tome uspjehu recimo Vukoti treba čestititati. Bar neka je jedna politička hijena manje u ovom napaćenom mjestu.

Isto tako nije da mi nije drago što su Mandić i drug mu rasklimali sopstvenu socijalističku kuću, udarac je to Maksimu, nek vidi i on kako je to. Tako će im, ako bude sreće, biti i na nivou republičkom na kome su, da se posjetimo onim mućkama u izbornoj noći, cenzus i prešli sa naših leđa.

Nego, iz pozicije funkcionisanja Opštine bez većine zaista i ovo malo stvari koje funkcionišu došlo bi u problem. I ja to razumijem, i razumijem iz te pozicije kada se kaže mora se nešto rešavati, pa makar i ovako. Ali je i tu problem dublji. U oktobru pobijedio je naš zajednički kandidat za Načelnika dok su nas „crveni i prikolice“, realno razmontirali za Skupštinu. I oni su trebali da preuzmu odgovornost i naprave većinu!! Sada ispade da su otkočili oni koji se nisu devet mjeseci mogli dogovoriti sa svojima, socijalisti, jer im vrhovni lokalni tata nije smio ići do kraja. Možda, zapravo, Mandić i Vujović samo rade ono što je prije izbora dogovoreno? Zanimljivo je i o tome promisliti. Nažalost, dakle, višedecenijsko zarobljavanje prije svega „termoelektrane“ od SNSD a i Socijalista ( i ostalih DNS, Demos, Rajko, socijalisti bez kandila) uslovilo je da jednu po jednu porodicu, jednog po jednog čovjeka, koji traži osnovno pravo, zaposlenje u sopstvenom gradu, lome partijskom knjižicom i tako „nabirikaju“ toliko glasova u Gacku. Pa evo prihvatiću da smo mi matematički pogriješili pa i zbog toga moraju s ovim hrabrišama. Ali samo ako prihvatite da mi za matematiku naročito trulu, nismo! I da, tu, u stvari, i počinje naše, bojim se i konačno, vrijednosno razmimoilaženje, jer se borba za opštu stvar, plašim se, na kraju na interese samo jednih svede.

Mora – ne mora, valja ne valja. Šta je ko dobio od pozicija i tako dalje pogled je iz gatačke žablje perspektive. Inače koga je zapalo da Gacku bira kadrove dobro smo mi i prošli za izabranim rešenjima. U zakonodavnoj vlasti npr glasovima i onih čije su diplome, život i karijere čisti kao suze ušetale su nam se najmanje dvije sumnjive diplome ali je valjda i to odlika stanja u kome jesmo…

Ima, međutim, ovdje još nešto. Što danas iz svih topova SNSD nije krenuo na DNS? Što se ne bune? Što se ne priča o izdaji? Ko to Nenadu Nešiću ćuti i zašto na koaliciju ni manje ni više nego sa Vukotom? Koji su razlozi? Je li moguće da Nešić ne kontroliše pumpadžiju i da je i njega preveslao onaj koji je dvije hiljade dvadesete u pjanskoj na moje uši lupio šakom od sto i rekao „ja sam Vam srušio Milana“? To mu, recimo, ja nikad nisam oprostio. A, volio bi da je tako i da se mačak kakav jeste opet izmigoljio. Ali sluti, „ a slutiti još jedino znam“.

Nego, da skratimo. Sve u redu mora se, ali nemojte kumim Vas Bogom dogodine da pričate kako svi moramo da se sjatimo oko Gospavinog unuka kao kandidata i da matematika tako kaže. Bilo bi previše. Kao što je previše i poltronisanja ovima u Beogradu koji mogu svakoga mjeseca da ljosnu. Kuda ćete onda??? Ako ćete tako, onda neka bude kao u replici iz „Lepih sela“ – odoh kume, dosta je bilo. I da se ne pozdravljamo. I neka Vam drugi ispostavljaju „liste želja“, mi nećemo. A, Gacku i Gačanima srećan izbor. Zaista se, od srca, nadam da će biti nekog napretka iako se ovima kojima se spustiste, braćo, na uže, teško da može vjerovati.

Milan Nikčević, povjerenik Za pravdu i red liste Nebojše Vukanovića Gacko