Lazar Radan: KAKO UNIŠTITI FANTASTIČNU PROMOCIJU KNJIGE

Prije nekoliko dana u Muzeju Hercegovine u Trebinju održana je promocija knjige mog dragog i uvaženog kolege Sima Radića – „Popovo dolina suza – ustaški zločini u Drugom svjetskom ratu“. Pored dva sjajna istoričara, govornik je bila i uvažena gospođa Ivana Grujić, direktorica Muzeja Hercegovine u Trebinju. Svojim govorom, koji je dostupan na You Tube i možete ga preslušati na linku ispod (otprilike između 10. i 17. minuta snimka) uništila je ovu fantastičnu priču.

Skandalozan govor koji umiva i upakuje ustaške zločine (na promociji knjige o ustaškim zločinima!) je zaparao uši svakom normalnom gostu u publici. Pozivajući se na rad istoričara Davora Marijana (čije ime govornica ne zna), izrekla je nenaučne, frapantne i skandalozne podatke poput toga da su zločine činili isključivo „lutalice i zverovi“ koje su ustaše sakupljale usput, zatim da su razlozi za zločine bili između ostalog i ti što Srbi nisu htjeli da vrate oružje (!), ali i još frapantnije da su Srbi stradali jer su bili naivni. Zatim kaže da su za takve zločine slali „mlade vojnike prečane iz Austrougarske“ da čine te zločine (!)…. Takođe, sve to nazvano je zločinom, jer to nije bio genocid prema tumačenju govornice.

Citirati Marijana i prati ruke zločincima i zlu, na promociji knjige o zločinima nad Srbima je stvar elementarne nekulture i prije svega elementarnog neznanja. Uz duboko razumijevanje da je gospođa Grujić arheolog, mogla je barem knjigu kolege Radića o kojoj je (nažalost) govorila za početak pročitati, kao i kompletan rad Davora Marijana i mnogo se bolje spremiti, a ne citirati zaključke navedenog autora, nipodaštavajući generacije srpskih istoričara koji se bore za istinu i objelodanjuju strahote iz NDH kazamata.

Njen govor je generalno bio pun nebuloza, poput toga da su Hrvati srušili kapele (!) u Prebilovcima i Gornjem Hrasnu, gdje za drugu kaže da je srušena do temelja. Istini za volju, ni jedna ni druga nisu kapele, već hramovi (i kosturnica) Srpske pravoslavne crkve, od kojih je hram u Gornjem Hrasnu dva puta miniran, čak drugi put poslije Dejtona i nije (!) srušen do temelja i kao takav ostao je da prkosi genocidnoj politici Nezavisne Države Hrvatske i njenih nasljednika, za njenu informaciju.

Na kraju, ja u potpunosti razumijem da nije svako za sve, kao što ni sam ne bih mogao da se bavim arheologijom što je po zvanju uvažena govornica, ali rukovoditi jednom ustanovom, govoriti na promociji, gurati se u medije nauštrb mladih kolega i ovako poentirati je skandal i sramota. Tek da ne pričam o nebrojeno drugih stvari vezanih za naš Muzej Hercegovine. Naravno, sve je to odraz sistema i kadriranja u ovoj namučenoj državi.

Sramota!

P.S. ovaj tekst se odnosi isključivo na slučaj govora gospođe govornice, a autoru i sagovorniku još jednom izražavam duboko poštovanje.

Lazar Radan