Nastavlja se agonija srpskog nacionalnog tima. Srbija na poluvremenu gubi od Albanije, primili su na samom kraju poluvremena, u sudijsljkoj nadoknadi, a pogodak je bio pravi hladan tuš i za navijače i za srpske fudbalere. Sve je tužno gledati, od igre do sumorne atmosfere i povika, kao kad Leotar igra na Policama pred par stotina gledalaca.

Posle dešavanja u Beogradu, tokom utakmice Srbije i Engleske na stadionu „Rajko Mitić“, nekad „Marakani“, kada su navijalu Srbije pumpali i skandirali protiv vlasti i predsjednika Aleksandra Vučića, zviždali selektoru Draganu Stojkoviću Piksiju, tražili njegovu ostavku, vlasti i od nje kontrolisani Fudbalski savez Srbije su donijeli odluku da se ključna utakmica sa Albanijom igra u Leskovcu i da ne bude prodaje ulaznica već da se one podijele kontrolisanim navijačima, pristalicama vlasti ali mi to nije pomoglo.

   I u Leskovcu su Piksi i fudbaleri ispraćeni uz zvižduke, čak i od strane ćaci navijača, a sve je jasno kako igraju i kako se ophode prema grbz Srbije selektor i njegovi puleni. Nije problem samo u njima već prije svega u sistemu i politici jer kada se napadaju i sprečavaju najbolji, poput Nemanja Vidića, da dođu na čelo Fudbalskog saveza Srbije, slično je sa drugim sportovima, samo zato što imaju stav i kičmu, nisu politički podobni, onda su ovakvim rezultati očekivani, ne samo u reprezentaciji već u Crvenoj zvezdi, Partizanu i sporskim klubovima, koje vode političari i tajkuni bliski vlastima a ne najbolji sportistu, kako bi trebalo da je sreće.

U na kraju pitanje zašto će nam nacionalni stadion, koji guta stotine miliona evra, ako ne možemo napuniti ni stadion u Leskovcu, osim ako je jedini cilj u sportu i državi oprati što veći novac u suludim projektima, od nacionalnog stadiona do EKSPA!?

Nebojša Vukanović