Svi mediji pod kontrolom režima juče nas, tokom cijelog dana, uporno bombarduju desetinama vijesti o odlasku Milorada Dodika u Budimpeštu na skup podrške Viktoru Orbanu, koji ga je hvalio i koji je upregao sve, pa čak i najbliže saradnike američkog predsjednika i dobio podršku iz Vašingtona, da se izvuče u finišu kampanje iz teške situacije jer ankete pokazuju da bi opozicija, posle duže vremena, mogla na parlamentarnim izborima da pobijedi njegovu stranku FIDES, koja je na vlasti od 2010. godine.

Sinoć je u beogradskoj Areni održan veliki skup vladajuće Srpske napredne stranke, sve je bilo mibilisano od Subotice do Niša jer je ovo za Vučića očito bio veoma važan trenutak i događaj, miting sa koga je želio da pošalje poruke svojim pristalicama, na skupu su bili Milan Knežević i mnogi  lojalisti iz regiona ali zanimljivo da nije bilo Milorada Dodika.

I bez aviona Vlade Republike Srpske, kojim stalno leti, imao je od ujutro dovoljno vremena i mogao je lako i automobilom doći sinoć iz Budimpešte do Beograda i prisustvovati skupu SNS-a, podržati Vučića koji kreće u kampanju, prvo sad za lokalne a onda mnogo važnije parlamentarne i predsjedničke izbore, na kojima bi mogao kandidovati Bogoljuba Karića kao kandidata SNS-a za predsjednika Srbije, ali ipak se to nije dogodilo, što svakako nije slučajno i važna je politička poruka. Ne samo da je Dodiku bliža Budimpešta i Mađarska od Beograda i Srbije, Orban važniji od Vučića, već su njegovi režimski mediji, prije svega RTRS, ATV i SRNA, očito ignorisali Vučića i veoma šturo, na marginama sajtova i vijesti, izvještavali sa skupa u Areni!?

Uz sve to zanimljiva je poruka koju je Vučić poslao iz Arene, da Srbija želi najbliže, bratske i prijateljske odnose sa Bošnjacima, vjerovatno zbog predstojećih izbora, glasova iz Pazara i Raške oblasti, gdje su mnogi podržali studente, što je u potpunoj suprotnosti sa Dodikovom islamofobnom politikom stalnih tenzija i sukoba sa Bošnjacima i približavanja Zagrebu i HDZ-u. Istovremeno, dok se Dodik bori za Čovića, HDZ i Treći entitet, pokušava svi krivicu za NDH i ustaške zločine prebaciti na Bošnjake, Vučić uporno ponavlja na najveća opasnost za Srbiju leži u vojnom savezu koji su sklopili Tirana, Zagreb i Priština!?

Vučić ima dosta hladne odnose sa novom Trampovom administracijom, posao sa generalštabom je propao, Grenel je postao marginalac i dosta krči i šumi na vezi Beograda i Vašingtona, posebno nakon brze evakuacije sa Floride i posjete Vučića SAD-u. Sa druge strane Dodik ustaje i budi se uz Trampa, nešto manje se ulizuje Benjaminu Netanjahu, na Putina i Ruse je potpuno zaboravio, pa se i u spoljnoj politici, kao i odnosu prema Bošnjacima i Hrvatskoj, značajno politički razilaze Dodik i Vučić.

Naravno da ne treba očekivati bilo kakav javni sukob između njih, izborna je godina i Vučiću i Dodiku,  narednih godinu dana obojici je biti ili ne biti, maksimalno će jedan drugog podržavati iako je očigledno da se ne podnose, u ličnim odnosima niti puno slažu oko politike ali je mnogo interesa, kao i međusobnih poslova. Kada bi neko neupućen posmatrao stvari sa strane pomislio bi da Vučić sa svojim političkim stavovima koje je iznio u Areni podržava nas, a ne Dodika, čija je spoljna i unutrapnja politika potpuno suprotna, ali ovo je Zemlja čuda i Balkan i laiku bi se teško objasnio raspored snaga.

Ko god bio vlast u Srbiji, iz Republike Srpske sa njom se mora sarađivati i imati bliske odnose, ali nikako ne treba biti podanik koji će slušati šta mu se kaže na Banjici i u Beogradu, a upravo zbog ovakvih stavova, da ne želimo biti ničiji poslušnici i marionete, Beograd uporno pokušava da nas marginalizuje. Na to ne treba obraćati pažnju već se uzdati u se’ i u svoje kljuse, jer iskrene i slobodne ljude sa stavom svi poštuju, treba biti istrajan jer dolazi vrijeme da se stvari u Republici Srpskoj napokon promijene iz korjena a to ne može bez novih politika i novih ljudi čistih ruku i snažnog karaktera.

Nebojša Vukanović