Samo dan nakon što je predsjednik Vlade Srbije Đuro Macut bio u Trebinju i razgovarao sa kolegom Savom Minićem, Lukom Petrovićem, ministrima i vladajućom svitom, dao otvorenu podršku vlastima i nastavio priču o aerodromu i zajedničkim projektima, u Banjaluku je na skup Nenada Stevandića i Ujedinjene Srpske došao Nikola Selaković, izaslanik Aleksandra Vučića, kako bi obraćanjem delegatima Skupštine Ujedinjene Srpske poslao poruku ko su to prvi favoriti Beograda na izborima, koji su tek raspisani. Cilj Banjice je da Dodik opstane ali snažnije vezan i ukroćen okovima malih strančica i liderima, čije je suštinsko sjedište, koje su firmirane i upravlja se njima na daljinski upravo sa Banjice, od Stevandića, Selaka, Nešića, Đokića do Stanivukovića i Jelene Trivić, koji su samo druga strana iste medalje i koji o Skupštini US, dolasku Selaka i bratije ne smiju pisnuti ni riječ.

Selaković nije jedini, u Banjaluku su stigli i vodeći ljudi „Srpskog sveta“ iz Crne Gore, predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić i Milan Knežević, najveći poslušnik, prva akvizicija i opcija Vučića u Crnoj Gori. Nema sumnje da je Beograd u sve umiješao prste, da pokušava sve kontrolisati i upravljati, kreira „Srpski svet“ i igra igre kako bi kontrolisala vlast i dobar dio opozicije, izbore i političke procese u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj, a sve po volji šefa sa Andrićevog venca.

I dok se u Banjaluci srbovalo na sva zvona, Andrija Mandić je odmah po slijetanju u Podgoricu otrčao na sastanak u sjedište Delegacije Evropske Unije, na sastanak sa mlađanim Živkovićem, potrčkom i mariinetom stvarnog lidera DPS-a Mila Đukanovića, koji bi se uskoro mogao vratiti na vlast, i to upravo glasovima Andrije Mandića, Milojka Spaića, što je pokazatelj vrhunskog licemjerstva.

I dok je Banjica okupljala svoju prvu postavu u dvorani Borik u Banjaluci, ekipu koja podržava batinjanje, hapšenja, uvrede i nasilje nas srpskim studentima i profesorima, na drugom kraju Banjaluke prijatno sam proveo veče i razgovarao sam sa profesorom Milom Lomparom, a ove dvije slike najbolje govore o dva različita politička svijeta.

Sa jedne strane su udbaši, nacionalne nesreće, ucijenjene sluge, korumpirani političari spremni na svaku vrstu izdaje zarad opstanka na vlasti, a sa druge strane slobodni ljudi koji misle svojom glavom, nemaju gazde, istinski vole svoj narod, slobodu, pravdu i Otadžbinu.

Nebojša Vukanović