Aleksandar Savić: 34 godine od zločina na Koranskom mostu

Navršile su se 34 godine od jednog od prvih ratnih zločina devedesetih – zločina nad zarobljenim vojnicima JNA na Koranskom mostu. Tog 21. septembra 1991. godine, pripadnici hrvatskih snaga zaustavili su dva vojna kamiona JNA kod rijeke Korane. U njima su se prevozili vojnici iz kasarne „Mekušje“ prema kasarni „Logorište“. Nakon obećanja da će biti pušteni, vojnici su položili oružje i predali se. Jedna grupa odvezena je u policijsku stanicu, a druga – njih 17, uglavnom rezervista iz sela Krnjak i okoline – sprovedena je pješice preko Koranskog mosta. Na mostu ih je čekala smrt. Trinaest njih je ubijeno – većina dok su stajali razoružani, a neki dok su ležali ranjeni. Trojica su se spasila skokom u rijeku, a jedan, teško povrijeđen, izvukao se ispod mrtvih tijela svojih saboraca.

Nevine žrtve bile su:

Popović Nebojša (1967),

Gojković Svetozar (1959),

Komadina Zoran (1964),

Savić Milić (1955),

Srdić Miloš (1948),

Babić Mile (1949),

Babić Nikola (1948),

Bižić Vaso (1955),

Kozlina Božo (1954),

Lukač Miljenko (1959),

Milovanović Slobodan (1966),

Peurača Mile (1964),

Sipić Jovan (1966).

Za ovaj zločin odgovarao je Mihajlo Hrastov, specijalac hrvatskog MUP-a. Suđenje je trajalo 23 godine, a na kraju je osuđen na svega četiri godine zatvora. Iako su dokazi ukazivali da je u likvidaciji učestvovalo više lica, niko drugi nikada nije procesuiran.

Porodicama žrtava Hrvatska je isplatila oko 1,6 miliona evra. Hrastovu je u Karlovcu podignut mural, a most na kojem je prolivena krv nevinih ljudi danas nosi ime jedinice „Grom“.

Zato pamćenje nije samo sjećanje. Ono je obaveza. Obaveza prema onima koji više ne mogu pričati, prema istini koja se nikada ne smije prikriti. Da ne zaboravimo, da opominjemo, da se nikada ne ponovi ono što je bilo. Ovaj zločin je naša istorija, naša tuga, naša poruka svima – pravdi, istini i miru.