Danas sam u Podrinju i Bratuncu, na tužan dan kada se obilježava stradanje srpskog naroda, više hiljada nedužnih  civila, djece, staraca i ratnih zarobljenika, pripadnika Vojske Republike Srpske, koji su mučeni i ubijeni na kućnom pragu tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata. Uskoro ću objaviti video prilog sa omažom nedužnim žrtvama, a uz nastavku prenosim kolumnu Aleksandra Savića ..

Trideset četiri godine su prošle, ali bol nije manja. Danas sa dubokim poštovanjem i tugom odajemo počast za 3.267 stradalih Srba iz Podrinja i Birča čije živote je prekinuo rat.

Njihova žrtva nas obavezuje da čuvamo sjećanje, govorimo istinu i nikada ne dozvolimo da stradanje srpskog naroda bude zaboravljeno ili umanjeno. Sjećanje nije poziv na mržnju, već na pravdu, dostojanstvo i poštovanje svake nevine žrtve.

Neka je vječna slava i hvala svim stradalima. Njihova imena i njihova žrtva ostaće trajno upisani u naše pamćenje.

Mi mladi, iako mnogi od nas nisu bili ni rođeni u to zlo vrijeme kada je smrt sijala strah i pustoš po prostorima na kojima danas živimo u miru, dobro znamo koliko je važno čuvati sjećanje na našu prošlost.

Naša je dužnost da pamtimo, da učimo istoriju zasnovanu na činjenicama i da ne dozvolimo da žrtve budu zaboravljene.

Samo narod koji pamti svoju prošlost, poštuje svoje žrtve i izvlači pouke iz istorije može sigurno graditi svoju budućnost.

Aleksandar Savić