Posle duge borbe sa opakom bolešću, u 41-oj godini života preminuo je dobri pravednik i borac protiv korupcije Emir Mešić. Ubila ga je nepravda, stres, pritisak i borba sa sistemom. Teško je pronaći riječi utjehe za njegovu suprugu, troje malo djece, roditelje, brata i porodicu jer je Emir mlad otišao sa ovog svijeta, kao posledica poštenog života i borbe protiv korupcije, nepravde i trulog sistema.

Pokojni Emir je dugo vremena bio žrtva mobinga bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH Mira Džakule, kao i čelnika UIO Tuzla, koji su ga dugo vremena maltretirali i ostavili bez posla, samo iz razloga što nije bio dio korupcionaške mreže i nakaradnog sistema, pošteno, savjesno i odgovorno radio svoj posao, nije želio da mulja i namješta tendere, trudio se da živi po božijim i ovozemaljskim zakonima, a onda ga je država za koju se borio ostavila na cjedilu a nakaradni sistem uništio.

Prošle godien bio sam svjedok na suđenju pokojnom Emiru, svjedočio istinu pred Sudom BiH u Sarajevu, tvrdio da je nedužan, da je radio pošteno i da je lažno optužen, da je žrtva koja treba zaštitu institucija a ne progon, ali nažalost korumpiranim kadijama to nije bilo dovoljno, a nažalost kao posledica stresa, mobinga, borbe i stradanja dobrog čovjeka stigla je teška bolest, sa kojom se borio poslednju godinu.

Prošle su četiri godine od kada sam upoznao Emira i kada smo uradili prvi intervju na Palama, nakon što je suspendovan sa radnog mjesta u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, posle je dobio status zviždača i zaštićenog prijavitelja korupcije, ali suštinski to kod nas ništa ne znači i pošteno ljudi nemaju zaštitu. Svjedočio je istinu, borio se za pravdu, ali očito da je u ovoj državi za takce ljude, hrabre, odgovorne, poštene i nepotkupljive, nažalost nema mjesta.

Pokoj duši dobrom Emiru, iskreno saučešće njegovoj porodici, a nadam se u Boda da će jednog dana stići pravda sve one koji su ga progonili i gurnuli u grob, kao i stotine drugih pravdenika čije su živote i porodice uništili korumpiranim političari iz nepravda.

Nebojša Vukanović