Zlatne ruke Petrovića Luke

Malo je tako uspješnih u destrukciji, poput Luke Perovića, koji za kratko vrijeme mogu da unište i unazade sve ono što je stvarano godinama ili generacijama. Sve što takne sve je bol, i gdje god dođe i počne nečim da rukovodi tu više trava ne niče.Zbog toga se za Luku Petrovića može reći da ima zlatne ruke, što je dio i njegove porodične tradicije.

Poslije manje od dvije godine na čelu grada Trebinja, abdicirao je i povukao se kao kukavica u Elektroprivredu, ostavljajući za sobom pustoš, haos i anarhiju. Dok je bio na čelu Fudbalskog kluba Leotar uspio je potpuno da uništi nekadašnjeg šampiona, koji se takmičio u kvalifikacijama za Ligu šampiona, i iz Premijer lige prebaci ga u poslednju Četvrtu beton ligu Republike Srpske, istovremeno stavivši nezakonito gradski Stadion „Police“ pod hipoteku propale Bobar banke. Kao tender-efendija, koji preko svojih poslušnika već 13 godina rukovodi HET-om,  uspio je čak da uništi i nekada moćni HET, pretvori ga u gubitaša koji uzima kredite kako bi isplatio plate bez doprinosa radnicima, i poslovnu godinu završi sa rekordnih 24,3 miliona maraka gubitka. Čim je sjeo u fotelju direktora Elektroprivrede Republike Srpske podnio je zahtjev da poveća cijenu struje privredi za čak 20%, čime želi da uguši i ono malo realnog sektora koje je nekako preživjelo pogrom SNSD-a.

Čim je došao na čelo grada Trebinja, kupovinom izbora i volje građana, ucjenama i prijetnjama 2016. godine, uzeo je višemilionski kredit i za dvije godine potrošio preko 50 miliona maraka a da nije napravio ništa, osim što je sasjekao gradski park. To je prava umjetnost, jer malo je tako uspješnih zlatnih ruku, koje potroše 50 miliona a ne naprave ništa vrijedno pomena, niti privuče nekog investitora. Ne samo da Luka nije otvorio kiosk niti doveo nekog investitora koji je otvorio jedno proizvodno radno mjesto u realnom sektoru, već je svojim bezobzirnim šizogenim ponašanjem,  ucjenama, pritiscima i reketom, uspio je da otjera najvažnijeg investitora Rodoljuba Draškovića, koji je zaustavio sve investicije i projekte. Umjesto da pruži podršku i podstakne realizaciju strateških projekata, Luka je prvo spriječio Draškovića da gradi aerodrom, potom fabriku u Ljubinju i rekonstruiše hotel na Tjentištu, da bi suludim povećanjem naknade za uređenja bezvodnog krša za 1,5 miliona maraka prelio čašu žuči i zaustavio radove u Gradu sunca.

Drašković je do sada investirao preko 200 miliona maraka u Trebinje i zapošljava 1 500 radnika, i svakako da je veličinom i značajem investicija u industriju, privredu i turizam zaslužio status strateškog investitora. Zbog toga predlažem da Skupština grada Trebinja stavi van snage Odluku iz 2018. godine o promjeni zone i povećanji naknade za uređenje zemljišta premještanjem iz 6-te u 5-tu gradsku zonu, te kompaniju „Svislajn“ proglasi za strateškog investitora i odlobodi plaćanja gradskih taksi i naknada u Gradu sunca dok se projekat ne završi. Obzirom na značaj projekta Grada sunca na razvoj turizma i privrede u Trebinju, smatram da grad treba da pruži maksimalnu podršku i uloži sredstva u infrastrukturu, prije svega puteve i vodovod, pomogne da se projekat u cjelosti završi, jer bi Trebinje iz korijena promijenilo položaj na mapi i turističku ponudu, i velikim koracima se približio Dubrovniku.

Kada se projekat završi, zaposli stotine radnika i ostvare milionski prihodi, grad će vratiti sve uloženo a korist će biti višestruka. Samo ludaci bez trunke pameti i razuma mogu otjerati strateškog investitora, ali očekujem da se greške isprave, povuku racionalni potezi i razumnim odlukama Skupštine grada i skupštinske većine riješi problem koji je zabrinuo sve Trebinjce i Hercegovce.

 

Nebojša Vukanović