Živjeti u Trebinju, balkanskom Bronksu

zivjeti-u-trebinju-balkanskom-bronksu.jpg

Živjeti u Trebinju, balkanskom Bronksu

   15:14, 21 Decembar, 2011 Za Buku piše: Nebojša Vukanović

    Njujorško predgrađe Bronks postalo je poznato po siromašnim crnačkim četvrtima, visokoj stopi kriminala, velikom nasilju i mjestu u kome je teško i opasno živjeti. Od početka raspada Jugoslavije i sa jačanjem organizovanog kriminala na našim prostorima pogoršana je bezbjednosna situacija, a čini nam se da je na krajnjem jugu Srpske kriminal našao veoma pogodno i plodno tlo, a maleni gradić postao balkanski pobratim crnačkom Bronksu. Do poslednjeg rata Trebinje je bio mirni gradić i predgrađe Dubrovnika, a stariji sugrađani i danas sa sjetom pričaju o savršenoj bezbjednosti, i o tome kako su mogli bezbrižno spavati na klupi u gradskom Dučićevom parku i da ne misle da li će im neko oteti torbu ili novčanik. Okolnosti su se nažalost drastično promijenile, pa danas nije bezbjedan ni prvi čovjek opštine.

    Zbog učestalih razbojništava, oružanih pljački i teških krađa većina malih prodavnica i samostalnih trgovačkih radnji u Trebinju zatvara se sa prvim mrakom, a prodavačice otvaraju vrata samo poznatim mušterijama. Neke prodavnice, poput „Marketa 99″ u naselju Zasad napadane su i pljačkane i šest puta, a razbojnicima nije teško da rešetke sa vrata izvale iz zida tako što ih lancima svežu za automobil! Putnik namjernik koji svrati u „prijestonicu kulture i turizma”( kako čelnici opštine vole da tepaju najjužnijem gradu Srpske), i kada iza zaključanih vrata vidi preplašene radnice kako ćure iza rafa i gledaju da li se na zaključana vrata kuca maskirani razbojnik naoružan pištoljem ili poznata mušterija iz komšilka, pomislio bi da se nalazi na američkom divljem zapadu sredinom 19-og vijeka, i da u grad silaze kauboji ili banda Džesa Džemsa. Prije nekoliko godina sa više od 100 ukradenih auta godišnje Trebinje je bilo regionalni lider, a krađe automobila se poprilično zaustavljene nakon što je ukraden i „pasat” vladike Grigorija koji je nakon toga ljut došao na sjednicu loklanog parlamenta, održao slovo i zatražio odlučnu policijsku akciju. Od tada vladikin blizak prijatelj Goran Zubac, načelnik Centra javne bezbjednosti i jedan od kandidata za direktora SIPA-e, sproveo je nekoliko opsežnih akcija, pohapsio na stotine kriminalaca, ali mira i reda na ulicama i dalje nema.

    Lopovi kradu sve, od mesa tek zaklanih svinja, bakarne žice iz vinograda i sa električnih stubova, pa do točkova i guma sa automobila. Samo za jednu veče lopovi su skinuli 16 točkova sa novim zimskim gumama u prigradskom naselju Vinogradi, a na klocnama je završio i službeni pasat načelnika opštine Dobroslava Ćuka. „Došao sam sa službenog puta veoma kasnokasno, oko 2 sata poslije ponoći i umjesto pred Elektroprivredom, gdje inače parkiram, pasata sam uvezao u svoje dvorište iza kapije. Zapanjio sam se kada sam ujutro ustao i vidio službeni automobil bez novih guma ostavljen na klocnama” kaže Žarko Govedarica, vozač načelnika opštine. U policiji ne žele da komentarišu krađe točkova sa vozila i ustaljenim frazama tvrde da tragaju za počiniocima ovog krivičnog djela. Načelnik opštine Dobroslav Ćuk nije zabrinut i smatra da je bezbjednosna situacija u Trebinju dobra. „Ne znam da li je lopov znao da li se radi o službenom vozilu načelnika opštine jer ovo se nikada nije ranije dogodilo na službenim ili privatnim automobilima čelnika opštine. Lopov ne gleda čije je avozilo već samo kako će da uradi svoj posao.

    Ja mislim da ovo nije ništa zabrinjavajuće, i smatram da je u svim mjestima gdje sam bio, pa čak i u ostalim hercegovačkim opštinama, lošija bezbjednosna situacija. U Trebinju je bezbjednosna situacija u poslednje vrijeme poboljšana, i ono sada nosi barjak po popravljenoj situaciji i mnogo se više krade u drugim mjestima” Osim po krađama Trebinje je poslednjih godina postalo lider i po terorističkim napadima na automobile policajaca, sudija, carinika, kriminalističkih inspektora… Do sada je u plamenu i podmetnutim ekspozijama uništeno petnaestak vozila, a nijedan „piroman” nije otkriven i izveden pred lice pravde. Nakon učestalih napada policajci sa dosta bojazni obavljaju svoj posao izbjegavajući kontrolisati i zaustavljati bezbjednosno interesantna lica, i mnogi se pitaju čiji je sledeći automobil koji će nestati u plamenu. Osim dobrog posla i primanja, prijatne klime i drugih faktora na kvalitet života građana značajno utiče i nivo bezbjednosti svakog pojedinca. Postavlja se pitanje koliko su bezbjedni „obični” građani Trebinja i Hercegovine kada su pred napadima kriminalaca i lopova nemoćni i nezaštićeni čelnici opštine, policije, sudova…. Alarmi, kamere, interfoni, blindirana vrata, video nadzor i druga sigurnosna oprema postali su najtraženija roba na siromašnom tržištu, a sa prvim mrakom većina građana povlači se u svoje domove i ne izlazi na ulicu. Teška ekonomska situacija, ogromna nezaposlenost i drastičan pad moralnih normi i principa prouzrokovao je eksploziju kriminala.

    Situacija je dodatno zabrinjavajuća i poražavajuća jer se nažalost iz godine u godinu udvostručava i broj maloljetnika koji su izvršioci teških krivičnih djela. Blage sankcije, simbolične zatvorske kazne, pogrešna kaznena politika i loša saradnja pravosudnih organa i policije podstakla je mlade ljude da biraju lakši put dolaska do novca, slave i moći. Postalo je uobičajeno da se u najkorumpiranoj državi Evrope umjesto u sudnicama mnoge presude dogovaraju u četiri oka, u međusobnim povjerljivim razgovorima sudija, tužilaca i advokata. Tako višestruki povratnici i okorjeli kriminalci za više puta ponovljena teška krivična djela umjesto dugogodišnje robije čudnovatim nagodbama dobijaju uslovne i kratkotrajne kazne i ponovo se vraćaju na ulicu uhodanom poslu i regrutovanju novih snaga. Umjesto da se napravi opsežan plan za suzbijanje kriminala i nasilja na ulicama država problem stavlja pod tepih, a navikli da obmanjuju građane njeni čelnici pokušavaju svojim izjavama i friziranim izvještajima da situaciju prikažu mnogo boljom nego što ona stvarno jeste. Bježanjem i stavljanjem poveza na oči problem se sigurno neće riješiti, i samo je pitanje ko je sledeća žrtva.

    Kao jedini grad u Srpkoj koji ima mediteransku klimu i odličan geografski položaj u zaleđini Jadranskog mora Trebinje pokušava iskoristiti preduslove i razviti turizam, ali će gosti teško svraćati u mjesto u kome već prvog dana po dolasku nedužni holandski turista pretučen na smrt pred diskotekom jer je pogledao bahataog i razuzdanog mladića! Vlasti bi trebale napokon realizovati stari projekat postavljanja video-nadzora na ulicama kako bi se olakšao posao policiji i istražnim organima, djelovalo preventivno na razbojnike i kako bi se umirili zabrinuti građani. Umjesto uskog kruga privilegovanih moćnika, njihovih prijatelja i porodica resurse i novce trebalo bi pravednije raspodijeliti, i nastojati otvoriti što više radnih mjesta. U teškim vremenima sa rekordnom nezaposlenošču ećina mladih osim u kriminalu ne vidi drugi spas i način da zaradi novac za pristojan život. Uzroci problema su brojni i nije ih lako riješiti, ali da bi znali odakle treba početi razmotavati klupko na kraju samo trebamo citirati riječi direktora policije Republike Srbije Milorada Veljovića tokom posjete Trebinju i razgovora sa kolegama i čelnicima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. „Organizovani kriminal na ovim prostorima ne bi bio snažan i raširen da vođe kriminalnih grupa ne sarađuju i da nisu blisko povezane sa čelnicima Vlada i država u regionu”!