Zimnica i porodično slavlje

U mojoj porodici danas je bio mali praznik. Majka je tražila da budem kući na ručku tačno u 14 časova, spremila je malo iznenađenje, poseban ručak sa predjelom, čorbom, dezertom, vinom.. U prvi mah nisam shvatio šta je razlog za svečarsku atmosferu, da bi poslije obroka, vidno raspoložena i nasmijana, majka rekla da je predsjednik Dodik dao povod za slavlje, jer su sinoć na ATV-u i RTRS-u ponovo bile blagovjesti, a Otac nacije obećao je septembarske predizborne zimnice za sve penzionere. I otac i majka su u penziji, tako da će ove godine, hvala Bogu i predsjedniku Dodiku, ajvara, turšije, pekmeza i sušene slanine biti u izobilju.

Vjerujem da je u većina penzionera juče slavila, bila vesela i razdragana, jer nije mala stvar poslije više godina i decenija dobiti zimnicu. Ne znam još da li će se Dodikova i Željkina predizborna zimnica dijeliti u novcu, kao dodatak uz poslednju penziju pred oktobarske izbore, ili će SNSD-ove vrijedne aktivistice spremiti ajvar i pekmez pa dijeliti tegle po kućama, uzimajući uzgred penzionerima za svaki slučaj matični i broj lične karte, zlu ne trebalo!

Posle obimnog ručka i lijepih vijesti o zimnici, čak su i moji ukućani pokolebali i počeli da sumnjaju u istinitost mog svakodnevnog pisanja i kritika režima. Dobri i širokogrudni predsjednik prvo je povećao penziju za cijelih 6,5 maraka, što se nekako i moglo izdržati, a sada kada još daje i zimnicu svim penzinerima, stvar je postala preozbiljna. Takvu brigu, ljubav, pažnju, širokogrudnost i velikodušnost, nijedan Vođa i Otac nacije nije pokazivao prema svojim podanicima. Uporno sam Anđu i Neši govorio da oni dobijaju samo mrvice, teglu džema i ajvara, a da se vlastela čašćava milionima, vilama na Dedinju i stanovima na vodi, Savi i Dunavu, ipak su od sinoć postali sumnjičavi.                                                   Niko u svijetu nije tako grubo ponižavao i potcjenjivao svoj narod, posebno omladinu i penzionere, kao što to čini odlazeći predsjednik, lažni Otac nacije. Penzije u Republici Srpskoj su ubjedljivo najniže u okruženju i Evropi, pa već duže vremena Edvard Majkl Grils, popularni avanturista poznatiji pod nadimkom Ber Grils, planira da  sa ekipom TV Diskaveri posjeti „bolji entitet“ i snimi reportažu kako naši penzioneri preživljavaju sa 5 evra dnevno, i uz to uspiju da plate sve dažbine, komunalije, kupe hranu i tablete. Lako je preživjeti par dana u pustinji među paucima i zmijama, ali nije lako 30 godina preživljavati isposničkim životom sa 100 ili 150 evra mjesečno.

Sit gladnom ne vjeruje, i Lažni otac nacije ne samo da iz svoje palate i zatamljenih auta ne može da vidi i osjeti patnje penzionera, već im se uporno ruga i smije u lice tvrdeći da im je dobro dok se bijedne penzije isplaćuju redovno, da smo jači i stabilniji od Amerike! Poslije 12 i po godina vlasti davati prvi put nekakvu zimnicu pred izbore, i pokušati potkupiti siromašne starce sa nekoliko tegla ajvara i turšije, je velika uvreda za svakog časnog Srbina i građanina Republike Srpske. Posebno se vrijeđaju i ponižavaju borci kojima je Dodik prepolovio penzije i borački dodatak. Penzioneri nisu zaslužili da ih vrijeđaju i ponižavaju bahati i osioni milioneri i bogataši, koji su bogatstvo stekli pljačkajući i prodajući u bescjenje fabrike i privredu, a koju su stvorili upravo penzioneri godinama vrijednog rada. Bilo bi daleko poštenije da Dodik svojoj djeci i porodici pokloni teglu džema pred izbore, umjesto Agapea, Frut eka, voćnjaka, vila i vinograda, a da penionerima ovaj put da 3 miliona maraka da se ne bi drogirali. Dodikov poslednji očajnički potez, kojima odlazeći predsjednik pokušava da povrati izgubljeno povjerenje glasača, predstavlja klasičan primjer zloupotrebe države i predizborne korupcije.

Dok te mami šećerom te hrani, a kad te namami i vodu ti zabrani.. Iskreno se nadam da većina penzionera neće prodati sebe, i budućnost svoje porodice za teglu turšije i pekmeza, i da će napokon kazniti bahatog i odlazećeg predsjednika, jer ih je potcijenio, ponizio i povrijedio, misleći naivno da je tegla ajvara mjera za čovjeka.

 

 

Nebojša Vukanović