palpal

Zdravko

Prije samo petnaestak dana u restoranu kod Salatića na Aleksinoj Međi prijatno sam razgovarao sa Zdravkom Krtolicom, i ostao sam šokiran da je iznenada prestalo da kuca srce ovog mladog i hrabrog čovjeka koji je kao mladić iz rodnog Trebinja dobrovoljno otišao na Kosovo 1999. godine da brani svoj narod i zemlju od napada terorista i NATO-a. Zdravko je bio čovjek u pravom smislu te riječi, odmjeren, porodičan, skroman, častan, i nevjerovatno da se sudbina sa njim i njegovom porodicom ovako grubo poigrala.

Pokojnog Zdravka sam upoznao kada je bez ikakvog razloga dobio otkaz u trebinjskoj Filijali Fonda PIO, i kada smo radili priču o velikoj sramoti tadašnjih lokalnih moćnika koji su umjesto poštovanja, koje je zaslužio, imali krajnje nekorektan odnos prema junaku sa Paštrika. Tada sam u prijatnom razgovoru spoznao detalje o teškim borbama na napaćenom Kosovu, ranjavanju na Paštriku, izvlačenju i životu mladića koji je visio o koncu.

Nažalost, video prilog koji sam snimio prije više od 10 godina o Trebinjcu, junaku sa Paštrika, nije sačuvan u arhivi jer tada nisam imao svoj YouTube kanal, ali u znak pažnje i sjećanja na dobrog, hrabrog i časnog čovjeka Zdravka Krtolicu, prenosim tekst koji sam napisao i objavio 2009 i 2012. godine.

Neka je pokoj duši i laka zemlja, heroji i časni ljudi nikada ne umiru u našim srcima, a njegova djeca i porodica imaju na koga biti veoma ponosni.

 

Ratni vojni invalid ostao bez posla

Ratni vojni invalid ostao bez posla 09.12.2009.

     Zdravko KrtolicaZdravko Krtolica, ratni vojni invalid koji je kao dobrovoljac izgubio stopalo u borbama na Kosovu 1999. godine, početkom godine izgubio je posao u filijali Penzijsko-invalidskog osiguranja u Trebinju gdje je radio kao portir. Na njegovo mjesto primljena je druga osoba, a u Fondu PIO tvrde da je sve urađeno u skladu sa zakonom. 01.12.2009. Trebinje – Nakon odsluženja redovnog vojnog roka Zdravko Krtolica 1999. godine prijavio se kao dobrovoljac i više mjeseci učestvovao je u sukobima sa šiptarskim teroristima na Kosovu i Metohiji tokom NATO agresije. Kao pripadnik oklopno mehanizovane brigade na čijem se čelu nalazio general Božidar Delić u aprilu 1999. godine tokom jedne operacije Zdravko je teško ranjen.

Nakon više mjeseci provedenih na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu ljekari su uspjeli da mu sačuvaju ruku, ali je amputiran dio stopala. Poslije osam godina čekanja dobio je posao kao portir u Filijali PIO-a u Trebinju, ali je nakon godinu i sedam mjeseci ostao bez posla. Krtolica kaže da je ubrzo nakon toga na njegovo radno mjesto zaposlena druga osoba na uobičajen način, partijskim i rodbinskim vezama. „Invalid sam 60%, a teško sam ranjen u širem rejonu Prizrena u proljeće 1999. godine Ratni vojni invalid ostao bez poslatokom sukoba sa šiptarima, pripadnicima Oslobodilačke vojske Kosova. Teško me je ranila mina, i lijeva noga i ruka, kao i život bili su mi u pitanju jer sam bio iskrvario. Imao sam više operacija u Nišu i Beogradu, a onda sam se vratio u Trebinje. Godinama sam čekao neki posao, i prije dvije godine počeo sam da radim kao portir u trebinjskoj Filijali PIO-a. Prethodni radnik otišao je u penziju, a onda sam na upražnjeno mjesto ja zaposlen i dobio sam Ugovor o radu na određeno vrijeme. Nakon smjene direktora početkom godine nova direktorica Filijale Koviljka Vučić rekla mi je da je direktor Fonda Zoran Mastilo donio odluku da nam portir više nije Krtolicapotreban i da moram da idem kući. Uvjeravala me je da će sve učiniti kako bih se ja vratio na radno mjesto ako za to bude potrebe. Tako sam prestao da radim nakon godinu i sedam mjeseci. Prije dvadesetak dana saznao sam da će neka druga osoba da se zaposli na radno mjesto na kojem sam radio i odmah sam otišao kod direktorice koja me je uvjeravala da su to samo priče, i da o tome nema govora i da sam ja prioritet. Ipak, moja saznanja pokazala su se kao tačna jer je zaposlena upravo ta osoba za koju sam ja i tvrdio da će dobiti posao. Ja sam ponovo otičao kod direktorice i ona mi se pravdala da nije kriva, da nije ništa mogla i da je na nju vršen pritisak, te da je odluku o zapošljavanju donio direktora Fonda u Bijeljini Zoran Mastilo. Smatram da je u pozadini svega politika, i da je osoba zaposlena na moje radno mjesto jer je istaknuti aktivista vladajuće stranke. On je bio zaposlen u Novoteksu, a sada je prešao u PIO, ali ne znam da li je tamo prekinuo radni odnos ili je uzeo bolovanje. Ići ću na sud i tamo ću da tražim zaštitu svojih prava jer sam ja ratni vojni invalid i prema zakonu trebalo bi da sam prioritet u zapošljavanju a ne da bez ikakvog razloga ostajem bez posla, “ kaže Zdravko Krtolica.

Direktorica Filijale Penzijsko-invalidskog osiguranja u Trebinju Koviljka Vučić rekla nam je da ne može da govori o ovom problemu jer je kadrovska politika i zapošljavanje radnika ingerencija direktora Fonda Zorana Mastila. Portparol Fonda PIO-a čije je sjedište u Bijeljini, Tihomir Joksimović rekao nam je da je sve urađeno po zakonu, i da je Krtolica prestao da radi kada mu je istekao Ugovor o privremenim i povremenim poslovima. “U Filijali u Trebinju Zdravko Krtolica je prvo radio nakon potpisivanja Ugovora o radu na određeno radno vrijeme, a kada je istekao Ugovor on je prestao da radi. Nakon toga kada se ukazala potreba on je ponovo radio na privremenim i povremenim poslovima, i ne može da se kaže da je on bio u klasičnom radnom odnosu već o angažovanju na obavljanju privremenih i povremenih poslova. Nama nije poznata činjenica da je on ratni vojni invalid jer o tome nema nikakve dokumentacije koju nam je on dostavio u arhivi. Nije tačno da je na njegovo mjesto zaposlena druga osoba, jer je druga osoba takođe angažovana na privremenim i popvremenim poslovima i nije primljena u stalni radni odnos.

Ne može se govoriti ni o kakvom zapošljavanju po nekakvoj partijskoj ili rodbinskoj liniji jer kod nas nije praksa da se neko zapošljava na takav način, partijskim i rodbinskim vezama. To je ilerelevantno pitanje i ja ne bih uvlačio politiku u sve ovo jer partijsko zapošljavanje nije praksa, naročito na nižerangiranim radnim mjestima, » istakao je Joksimović. Zdravko Krtolica sa suprugom i dvoje malo djece živi u porodičnoj kući u trebinjskom naselju Gorica, a pored invalidnine jedini izvor prihoda u porodici je skromna plata njegove supruge. Zdravko se ipak nada da će u skorije vrijeme dobiti neki posao ili biti vraćen na stari Odlikovanje od Slobodana Miloševićajer bar po zakonu ratni vojni invalidi trebalo bi da dobiju posao.

Istoričari smatraju da je istorija učiteljica života, ali izgleda da Srbi nisu mnogo toga naučili. Ratna heroina Milunka Savić koja je kao dobrovoljac učestvovala u dva balkanska i Prvom svjetskom ratu i devet puta je ranjavana. Iako je dobila desetak najvećih srpskih, francuskih, engleskih i ruskih odlikovanja ona je nakon rata bila na margini društva i radila je kao čistačica u javnim i toaletu Hipotekarne banke. IZgleda da se ni nakon sto godina stvari nisu mnogo promijenile.

Dodatak 1: Veliki broj ratnih vojnih invalida i demobilisanih boraca godinama pokušava da nađe bilo kakav posao, a mnogi od njih nemaju ni dana radnog staža. Sa druge strane veliki broj dezertera i ljudi koji za vrijeme rata nisu boravili u Trebinju i Hercegovini nakon povratka na čudan način dobili su posao u bogatim državnim firmama.

Dodatak 2: Zdravko Krtolica nije imao mnogo bolji odnos ni u Crnoj Gori čije državljanstvo, pored onog Republike Srpske, ima od rođenja. Nakon rata on je od Savezne Republike Jugoslavije dobijao invalidninu kao ratni invalid, a nakon referenduma u Crnoj Gori ukinuta mu je ratna, a dodijeljena civilna invalidnina koja je daleko skromnija od vojne.