palpal

Zašto sam napisao Zbornik o Elektroprivredi RS

vukan3.JPG

Zašto sam napisao Zbornik o Elektroprivredi?

Novi broj Glasa komune posvećen je analizi trenutnog stanja i posledicama sistematske pljačke Elektroprivrede RS. Prethodnih dana neki su se pitali zbog čega sam istraživao i pisao o Elektroprivredi, a vjerujem da mnogi unaprijed znaju odgovor. Na lokalnim izborima 2012. godine uprkos snažnoj prljavoj kampanji i tvrdnjama da sam ja „topli zec“ i kandidat po zadatku Dobroslava Ćuka, u Trebinju sam osvojio skoro 5 000 glasova, da bi dvije godine kasnije na opštim izborima imao svega oko 2 000. Logično je da sam stalno razmišljao gdje sam pogriješio i pitao se čime sam razoćarao 3 000 sugrađana iako sam okupio sjajnu ekipu mladih intelektualaca, nisam napravio nijedan gaf, nisam slagao i iznevjerio nijednog glasača a vrijeme je pokazalo da su bile neistinite ranije lažne optužbe i klevete sa prvih izbora.. Zašto sam ja sam u Trebinju 2012. godine imao više glasova nego dobra lista sa uglednim imenima u 14 opština dvije godine kasnije? Kako sam bez ijednog skupa imao više glasova u dalekoj Banjaluci nego Trebinju, Bileći i Nevesinju zajedno?

Tražio sam odgovore zašto su svi ti moji bivši glasači podržali Milorada Dodika, koji je 2014. dobio povjerenje skoro 10 000 Trebinjaca ili 20% više nego 2010. godine, iako ih je upravo on najviše izvarao i slagao svih prethodnih godina. Za 10 godina nije ispunio nijedno obećanje, nije napravio kapitalan razvojni projekat, povećao je broj siromašnih i nezaposlenih a Hercegovina je postala najnerazvijenija regija u Evropi.
Odgovor na ovaj veliki paradoks, čudan i iznenađujući rezultat izbora je u Elektroprivredi i elektro-energetskim preduzećima, brojnim spornim Ugovorima, namještenim poslovima, nezakonitom izvlačenju desetina miliona maraka i predizbornom zapošljavanju stotina aktivista vladajuće stranke. SNSD je 2014. novcima i resursima elektro-energetskog sektora izvršio do tada neviđeni pritisak na glasače, ostvario cilj i odnio Pirovu pobjedu na izborima. Moja Lista za pravdu i red bila je jedna od glavnih meta, i na kraju su uspjeli da jednog od najopasnijih protivnika u Hercegovini ostave van Narodne skupštine RS.Ipak plaćena je visoka cijena jer je Elektroprivreda uništena a svi građani su primorani da plaćaju skuplju struju kako bi se krpile rupe iz izborne kampanje.

U Glasu komune sam nastojao da čitaocima predočim kakva je veza između Elektroprivrede, SNSD-a, dvorskih preduzeća, tajkuna i glasača. Lično sam na svojoj koži osjetio posledice zloupotreba neviđenih razmjera i jedan od ciljeva je da nakon dugog istraživanja sve dokumentujem i predstavnim javnosti, te stvorim preduslove da najodgovorniji za počinjeni zločin budu pozvani na odgovornost onog trenutka kada se zarobljene institucije oslobode iz ralja mafije. Drugi cilj je da se građani još jednom upozore kakve su pogubne posledice njihove lakovjernosti kada zarad malih, a često i imaginarnih ličnih interesa, glasaju za oni koji su ih napravili sirotinjom.

Mnogi već govore da će opozicija od svega imati najveću korist, ali tako je još od 2008. godine kada sam počele tužbe Marka Mitrovića i HET-a, a potom RiTE Gacko, Elektroprivrede… Svojom borbom i upornim radom dobio sam stotinu moćnih neprijatelja, desetine tužbi i nanio brojne probleme sebi, svojoj porodici i prijateljima jer mi je želja da najvažniji resurs ne bude prćija u rukama malog broja moćnika, već okosnica razvoja cijele regije i bogatstvo svih nas.

Ranije sam naivno vjerovao da narod želi nešto potpuno novo i drugačije, ali svi nam mora biti jasno da upravo zbog ogromnih zloupotreba Elektroprivrede i institucija ne postoji ni minimum uslova za slobodno izjašnjavanje građana i odvijanje fer izbora. Vrijeme je pokazalo da sam napravio veliku grešku kada sam 2014. odbio korektnu ponudu SDS-a i opozicije za zajednički nastup na izborima jer bi situacija u Trebinju i drugim područjima sada bila potpuno drugačija. Licemjerne su tvrdnje nekih pojedinaca koji su u službi režima da sam ja tobože napravio neki zaokret jer bi bilo suicidno uporno praviti iste greške, nastupati samostalno, trpiti silne i jake udarce između čekića i nakovnja, i vjerovati da će kod većine građana koji su pod velikim pritiskom napokon prevladati zdrav razum.

Trenutni najvažniji politički cilj je rušenje totalitarnog režima Milorada Dodika, oslobađanje zarobljenih institucija i ponovno uspostavljanje pravne države. Tek onda se može povesti ozbiljan dijalog o smjernicama razvoja društva, depolititaciji i profesionalizaciji institucija, kadrovskoj politici.. To je ujedno i odgovor na pitanje zašto sam prestao javno kritikovati Slavka Vučurević, iako se ne slažem sa nekim njegovim potezima. Bilo bi suludo da nakon svega pomažem ljutim neprijateljima, SNSD-u i Luki Petroviću, koji su nanijeli veliko zlo i štetu meni, mojoj porodici, prijateljima ali i cijelom narodu.

Nebojša Vukanović