palpal

Zašto ćutimo i šta čekamo?

srbija-jug-siromastvo-siromasni-beda-gradani-foto-nebojsa-mandic-1477511306-1021463.jpg

Zašto ćutimo i šta čekamo?

– Republika Srpska je ostala bez Robnih rezervi jer je ovo Javno preduzeće nakon višegodišnje pljačke i kriminalnih radnji nestalo u stečaju. U slučaju vandredne situacije, prirodnih nepogoda ili ekoloških katastrofa Republika Srpska nema nikakve rezerve hrane, lijekova, poljoprivrednih proizvoda koje bi omogućile prehranu i preživljavanje stanovništva u kriznim situacijama.
– U Republici Srpskoj trenutno je manje 200 000 stanovnika nego poslije završetka Otadžbinskog rata, što je posledica visokog mortaliteta, iseljavanja i negativnog prirodnog priraštaja
– Dugovanja Fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj su premašila milijardu maraka
– Deficit Fonda PI0 RS u 2016. iznosi 219 000 000 KM, a dug prema bankama bez kamata iznosi 120 480 000 KM
– Bankarski sektor Republike Srpske je pred potpunim kolapsom – Investiciono-razvojna banka Republike Srpske u 2016. godini poslovala je sa gubitkom od 83,8 miliona maraka. U prošloj godini Republika Srpska je izgubila 2 banke – Bobar banku i Banku Srpske, pri čemu je deponentima i štedišama pričinjena šteta od najmanje 300 miliona maraka. Pavlović banke je uprkos dokapitalizaciji izgubila 50 000 000 KM depozita
– Šume Srpske godinama posluju sa velikim gubitcima, samo dug opštinama iznosi 15 600 000 KM, dok se ostale neplaćene obaveze mjere desetinama miliona maraka
– Skoro sva preduzeća u elektro-energetskom sektoru posluju sa velikim gubitcima, a samo RiTE Gacko i RiTE Ugljevik imaju 200 miliona maraka neplaćenih obaveza. Teško stanje i loši rezultati pokušavaju se prikriti lažnim i namještenim Finansijskim izvještajima
– Dugovanja Željeznica Republike Srpske premašila su 300 miliona maraka, od čega dugovanja prema radnicima iznose 20 miliona maraka
– Spoljni dug Republike Srpske na kraju 2016. iznosio je 5,4 milijardi maraka, a do kraja 2017. biće uvećan za još 600 miliona i dostiće 6 milijardi. 2008. godine ukupan dug iznosio je 3 milijarde maraka, i u poslednjih 9 godina je udvostručen. Godišnje se za otplatu duga u budžetu izdvaja oko 700 000 000 KM.
– Farmalend iz Topole Planinsko dobro iz Nevesinja i mnoge druge velike farme i poljoprivredna dobra su opljačkana i nestala u stečaju, a država, IRB i povjerioci su izgubili desetine miliona maraka. Isplata podsticaja poljoprivrednicima hronično kasni, Republika Srpske proizvodi sve manje hrane a poljoprivreda je na izdisaju
– Nakon najnovijeg smanjenja plata i naknade za minuli radni staž, Vlada RS će uskoro početi novi talas otpuštanja radnika. Vlada je povećala cijene električne energije, komunalnih usluga, putarine, a ukoliko se usvoji Zakon o akcizama doći će do povećanja cijene goriva i lančanog novog talasa poskupljenja proizvoda
– Totalitarni sistem potpuno je ugušio slobodu medija, a Fabrika laži zvana RTRS je najbolji reper sunovrata novinarstva u Republici Srpskoj. Nivo osnovnih ljudskih prava i sloboda građana je najniži od 1948. godine, i niži je od perioda Otadžbinskog rata. Građani su pretvoreni u pokorene i ponižene taoce, koji su potlačeni su od male grupe korumpiranih i bezobrazno bogatih političara, tajkuna i kompradora
– U Republici Srpskoj je nastupio poslednji stadijum rasprodaje preostalih prirodnih resursa koji počinje prodajom RŽR Ljubija a završiće se prodajom Elektroprivrede Republike Srpske. Okončanjem ovog procesa republika Srpske će se i de jure pretvoriti u koloniju
– Fepublika Srpska i BiH su najsiromašniji, najkorumpiraniji i najnerazvijeniji dio Evrope


Ovako možemo do sutra navoditi pokazatelje koji govore da se nalazimo na samom dnu, i da smo po svim važnim parametrima sa Bangladešom, Somalijom i Surinamom među potonjim u svim važnim segmentima društva, od kvaliteta obrazovanja i zdravstvene zaštite, do visine prosječne plate, odliva mozgova i mladih…Suvišno je nabrajati sve sumorne i poražavajuće statističke podatke i pokazatelje jer svi smo svjesni kakva je situacija, u kakvom društvu i državi živimo. Postoji samo jedno pitanje – Zašto ćutimo i šta čekamo?

Nebojša Vukanović