Vrijeme stradanja

De mortuis nihih nisi bene. O mrtvima sve najbolje!

Iznijeti brzopleto teške optužbe na račun tragično nastradalog mladića, ustvrditi da je suicidni lopov prije nego što je njegovo tijelo sahranjeno, samo 24 sata od pronalaska tijela donijeti konačan sud o tragičnom događaju i isključiti mogućnost da se možda radi o krivičnom djelu ili ubistvu, je velika sramota za Policiju Srpske. Da li bi Ilić, Ćulum i Lukač izašli ovako brzo u javnost da je ne daj Bože nastradao neko njima blizak, ili bi prevrnuli svaki kamen tražeći nekog ko je bilo kako povezan sa tragičnim događajem? Sve da je policija u pravu, u što većina građana opravdano sumnja, trebalo je sačekati da porodica dostojno sahrani mladića, dobro provjeriti sve dokaze, okolnosti i svjedoke, pa tek onda sa dobro provjerenim i potkrijepljenim zaključcima izaći u javnost.                                                                               

Smrt svakog čovjeka je tragedija, a posebno je tragična i tužna smrt mladog čovjeka. Nažalost tragičniji događaji u našoj državi postaju češći, da ne kažem svakodnevnica, a novine su prepune vijesti iz crne hronije.

U mom rodnom Trebinju samo u poslednje 3 godine tragično su nastradala dva mladića, zbog incidenata koji su se dogodili u istom kafiću. Sam Bog je prije par godina spasio masu tinejdžera od velike tragedije, kada je maloljetnik izrežetao prepun kafić u novogodišnjoj noći, pri čemu su srećom samo tri osobe ranjene.                                                                                       

Tragičan niz događaja u mom rodnom Trebinju počeo je prije 20-ak godina, kada je u rijeci Trebišnjici pronađeno tijelo dječaha Čihorića. Nakon jedne masovne tuče, u kojoj su učestvovala i djeca lokalnih moćnika, nesrećni dječak se vodio kao nestao, a potom je njegovo tijelo sa povredama pronađeno kod u rijeci Trebišnjici u Zasad polju, u blizini sadašnje pumpe „Nešković“.

Ova tragedija dovela je do talasa nezadovoljstva i masovnog protesta građana ispred Policijske stanice, koje je zanimljivo predvodio tada mladi i neiskvareni vladika Grigorije. Pritisak javnosti nažalost nije dao rezulatate, stradanje pokojnog mladića policija i tužilaštvo je ocijenilo kao tragičan događaj i utapanje, i sve je prekrila prašina.                                                                                              

Tragičan događaj od prije 20-ak godina u Trebinju umnogome me je podsjetio na smrt mladića Davida Dragičevića u Banjaluci. I njegovo tijelo je pronađeno u rijeci nakon tuče, i na njemu su pronađeni vidljivi podlivi, modrice i tragovi nasilja? I u jednom, i u drugom slučaju, u javnosti se govorilo da su među akterima bila djeca i srodnici lokalnih moćnika, a policija je postupala na sličan način.                                                                                       

Nisam sudija da bilo kome presuđujem i donosim zaključke, ne želim nikoga da pravdam ili osuđujem, ali smatram da je istup čelnika banjalučke policije i režimskih medija u najmanju ruku sraman. Samo 24 sata od pronalaska tijela srpski Eliot Nes je tobože rasvijetlio slučaj i pohvalio se novinarima, okarakterišući ga kao samoubistvo lopova i prestupnika? Proste i očigledne slučajeve velikog kriminala i pljački naša policija ne može riješiti godinama, ali zato se osjetljiv slučaj lomi preko koljena i munjevito rješava za jednu noć!? Sve i da imaju jasne neoborive dokaze, u što većina sumnja, iz poštovanja prema pokojnom mladiću i njegovoj porodici trebali su se suzdržati od teških optužbi i preuranjenih zaključaka bar dok nesretni mladić ne bude sahranjen.                                                                       

Mnogo je nelogičnih i nepovezanih stvari koje su na konferenciji iznijeli čelnici policije, i koji izazivaju sumnju kod laika a ne kod iskusnih stručnjaka. Nije li malo čudno da neko nakon tuče krene da jede, onda se iz straha javi roditeljima zbog prijetnji zabrinut za svoju bezbjednost, potom navodno izvrši  pljačku, a onda naprasno doživi duboku depresiju i suicidni napad, i skakanjem u rijeku izvrši samoubistvo? Nije li čudno da rijeka skupa nosi tijelo mladića, lap top i predmete iz navodne pljačke? Zar iskusni policajci ne posumljaju da je možda neko sve to podmetnuo kako bi skrenuo istragu u suprotnom pravcu? Previše događaja za par sati i u filmskoj priči, i previše brzopleta istraga i zaključci policije, jer je prije konačnog suda neophodno dobro provjeriti sve dokaze, svjedoke i okolnosti a ne brzopleto donositi konačne zaključke u veoma osjetljivom predmetu, jer se ne radi o obijanju kioska već o smrti mladog čovjeka.                                                                               

Pored policije, sramno je i ponižavajuće izvještavanje SRNE i režimskih medija, koji nijednom riječju nisu spomenuli masovne proteste zabrinutih Banjalučana, ali su ustvrdili da je Dragičević lopov koji je nakon pljačke suicidno skočio u rijeku? Možda su i ovdje, kao i kod većine Trebinjaca davno zaboravljenoj smrti dječaka Čihorića, u cijeli slučaj umiješana i djeca lokalnih moćnika, političara ili policijskih moćnika, pa se zbog toga sve pokušava zataškati i prelomiti preko koljena.                                                                  

Svjedoci smo opstrukcije istrage i suđenja u mnogim predmetima, prije svega u tragičnim saobraćajnim nesrećama. Uništavanje dokaza, namjerno pravljenje proceduralnih grešaka, oslobađanje krivaca i višestrukih povrantika, navodi nas na zaključak da ne živimo u pravnoj državi i da je život kad nas postao jako jeftin. Nakon ubistva pokojnog Marka Đerića, trebinjska policija i pravosuđe su tapkali u mjestu sve dok slučaj nije prebačen u Banjaluku, ali gdje prebaciti slučaj iz Banjaluke da bi se razriješio? Nedavno je u Banjaluci vozilo KK Igokea pokosilo djevojku, ima indicija da je njima upravljao moćnik blizak vrhu vlasti u alkoholisanom stanju, ali po svoj prilici niko za to neće odgovarati! Javnost dugo vremena uznemirava smrt mladića i saobraćajna nesreća, za koju porodica tvrdi da ju je izazvao bivši ministar unutrašnjih poslova Stanislav Čađo, koji nikada nije odgovori na teške optužbe, a policija i pravosuđe ni poslije nekoliko godina nisu dali odgovore na nekoliko prostih i ključnih pitanja?                                                                                 

Nesreća se, ne daj Bože, može dogoditi svakome, ali da li u našoj državi postoji grupa ljudi koji su izvan zakona, i koji zbog svoje političke i finansijske moći mogu nekažnjeno da rade šta hoće jer je kod nas uništena i zarobljena pravna država? Da li u našoj državi sve ima cijenu, i da li se sve može kupiti i potkupiti?

Puna podrška Banjalučanima koji su se sinoć okupili i pokazali kolektivnu svijest, jer ukoliko budemo ćutali, prihvatali nasilje i nepravdu, sutra svi možemo biti žrtve nasilja, a da naši krvnici ostanu nekažnjeni.

Nadajmo se da će David biti poslednja u nizu žrtava, i da će se nadležne institucije postarati da povrate osjećaj bezbjednosti kod građana, i da tragični događaji ne postanu naša svakodnevnica.

 

Nebojša Vukanović