Vrijeme stradanja, velikih iskušenja i solidarnosti

U jeku  pandemije korone, koja je odnijela na hiljade života u 2020-oj, kraj prošle i početak nove godine obilježio je niz tragičnih događaja, od zemljotresa na napaćenoj Baniji, u kome su nastradala djeca i više osoba a na hiljade ljudi ostali bez imovine i postali beskućnici, do nezapamćenog tragičnog događaja u Posušju u kome je živote izgubilo osam mladića i djevojaka iz ovog malog hercegovačkog mjesta. Smrt svakog čovjeka je tragedija, ali smrt grupe mladih ljudi, koji su se ugušili plinom u novogodišnjoj noći, predstavlja nezapamćenu tragediju na ovim prostorima i svaka riječ je suvišna, jer nema utjehe za roditelje, braću, sestre, rodbinu, prijatelje i komšije postradalih mladića i djevojaka, Bog da im dušu prosti.

U vrijeme stradanja, nevolja i tragedija pokazana je velika solidarnost među ljudima, posebno sa žrtvama zemljotresa na Baniji, koja je napaćena, razorena i zaboravljena zemlja stradanja natopljena krvlju još od početka rata 1991 godine, a nikada nisu zacijele rane od masovnog pogroma i stradanja nedužnih civila u ljeto 1941. u Glini i okolini. Svi su sada skočili da pomognu, u cijelom regionu, ljudi nude svoje kuće za smještaj, šalju hranu, novac, kamp kućice i drugu pomoć, što raduje jer uvijek pokažemo ljudsko lice, saosjećanje, solidarnost i prave vrijednosti u najtežim trenucima. Tako je Srbija između ostalog dala milion evra pomoći Hrvatskoj, a grupa Beograđana okupila se ispred Ambasade Hrvatske u Beogradu, kako bi ambasadoru ponudila pomoć, što je kod ambasadora Hidajeta Biščevića izazvalo veoma emotivnu reakciju.

Nadamo se svi da će ovo teško vrijeme pandemije, potresa, velikih iskušenja i stradanja naroda prestati, al da će ostati solidarnost, podrška, saosjećanje, poštovanje i normalan ljudski odnos među ljudima.

 

Među mnogim znanim i neznanim koji su postradali i napustili nas u ovo teško vrijeme su i oni čija imena nisu poznata široj javnosti a čiji život je ispunila velika borba, žrtva i patnja. Tako je poslednjeg dana 2020. godine u Beogradu, od posledica virusa korona, preminula Ljubica Perović, koja je rođena u selu Šuše na Bobanima 1960. godine. Cijeli njen život obilježila je velika borba i stradanje, jer je rano na Bobanima ostala bez oca i roditelja, od djetinjstva je sama vodila računa o porodici, braći i sestrama, a posle udaje o sinu jedincu.

Niko ne zna koliko je tereta prešlo preko njenih ruku. Do rata je radila u Dubrovniku, na početku rata je ostala bez supruga ali je ipak uspjela da se izbori i snađe, u Beogradu, napornim radom sagradi kuću, sina jedinca izvede na pravi put, ali je sudbina takva da je stigla korona kada je trebala da uživa u plodovima decenija napornog rada. Sahranjena je u Trebinju, gdje je za života sagradila spomenik.

Pokoj duši svim postradalim, svi se molimo i nadamo da će u 2021. godini biti mnogo manje ružnih vijesti o tragedijama i stradanju naroda.

 

Nebojša Vukanović