Versaj i kraljevi Sunca

20232_vest_versailles.jpg

Nebojša Vukanović:

  Versaj i kraljevi sunca

 

   Dvorac Versaj nadomak Pariza krajem 17-og vijeka sagradio je francuski kralj Luj 14. Velelepna i raskošna građevina sa više od 700 soba postala je sinonim za luksuz, i postavila je nove visoke standarde u gradnji rezidencijalnih objekata evropskih despota. Jedna od stvari koja mi je zapala za oko tokom nedavne posjete Versaju bile su i tapete na zidovima kraljevih odaja koje su me neodoljivo podsjetile na slične tapete u rezidenciji našeg predsjednika. Tek tada sam počeo da obraćam pažnju, i primijetio sam mnoge sličnosti između dva neprikosnovena vladara. Kao i francuski kralj Sunce i naš predsjednik voli da uživa u raskoši i luksuzu, i da na svakom koraku pokazuje svoju veliku moć. Naš predsjednik ima glamuroznu visoku fotelju, a i Luj je jedini u svom dvoru sjedao na visokoj stolici dok su gosti i podanici morali da kleče, stoje ili sjede na niskim tabureima.

   Luj 14 obilazio je Francusku u pozlaćenim kočijama praćen brojnom pratnjom, a i naš predsjednik po stupanju na prijesto kupio je pola miliona vrijednog mercedesa najveće klase. Luj je uzimao je kredite i praznio državnu kasu trošeći ogroman novac na lagodan život i plaćanje brojne posluge, a i naš predsjednik po ulasku u renoviranu palatu uprkos velikoj ekonomskoj krizi drastično je povećao budžet svoje kancelarije na čak 10 000 000 maraka. Oba vladara imali su neograničenu vlast i moć, a kao što su kod nas sve unosne državne poslove dobili i naprasno se obogatili tajkuni bliski vlasti, tako su i u predrevolucionarnoj Francuskoj prvoj klasi pripadali plemići koji su uspjeli da se probiju i sjednu u krilo kralja Sunca…

   Teško je u jednoj kratkoj kolumni nabrojati sve sličnosti, ali sam dvoranu ogledala i odaje Versaja napustio pod jakim utiscima razmišljajući da li je i naša vlast Versaj na Vrbasu gradila po uzoru na francuski model. Jeste da sa zgrade Administrativnog sjedišta boljeg entiteta i nesuđenog sjedišta prodatog Telekoma Srpske povremeno otpadaju stakla, ali ako odoli iskušenjima vremena možda će za koji vijek milioni turista stajati u redu da vide dvoranu ogledala i rezidenciju banjalučkog Versaja. Gorko sam se pokajao pomislivši da sam bio naivan i u više priloga i tekstova pisao i govorio o uzaludno protraćenih 220 000 000 maraka. Bio sam kratkovid jer nisam mogao da dokučim i shvatim da će osim jačanja naše otadžbine i njenih brojnih institucija banjalučki Versaj postati atrakcija koja će razviti turizam i privredu prijestonice koja nema more.

    Razmišljajući stigao sam do Doma invalida, i uvidio da između našeg i francuskog kralja Sunca ipak ima i poneka razlika. Luj 14 vodio je brojne ratove iz kojih je izašlo na desetine hiljada ratnih vojnih invalida. Cijenjeći njihove zasluge i žrtvu za stvaranje moćne Francuske, Luj 14 obezbjedio je značajna sredstva za gradnju ogromnog zdanja u kome su boravili ratni vojni invalidi. Tu su imali obezbjeđen smještaj, hranu, nabavku ortopedskih pomagala, liječenje i mogli su dostojanstveno da provedu mirnodopske dane srećni što ih otadžbina nije zaboravila i nemoćne ostavila na cjedilu da prosjače po ulicama. Luj 14 nije vršio stalne revizije, smanjivao penzije i naknade, uzimao štake iz ruku i svoje ratnike tjerao da protestvuju na ulicama Pariza tražeći pravo na život dostojan čovjeka. Zato dragi moji političari sledeći put kada se budete divili raskošu i luksuzu Luvra, Versaja i ostalih palata nađite nekako i malo vremena, svratite do Doma invalida i vidite šta su francuski apsulutisti radili i kako su se ophodili prema podanicima prije četiri vijeka. Ako budete pametni možda ćete na vrijeme i nešto da naučite!