Veliki diplomata traži zamjenu za Štrahea?

Nakon što su Dodikovi ključni evropski partneri, Hans Kristijan Štrahe i Johanes Gudens, lideri austrijske ultradesničarske Slobodarske partije, nestali sa političke scene u velikoj korupcionaškoj aferi, pragmatični makijavelista i beskrupulozni srpski član Predsjedništva BiH pokušava da nađe nove partnere i saveznike u inostranstvu, koji bi štitili njegove lične intetese. Posjete i izbor sagovornika je očekivan, jer su Orban i Lukašenko autokrate koji su prilično centralizovali i personalizovali vlast, držeći većinu poluga u svojim rukama. Ipak, za razliku od Republike Srpske, koja gotovo da i nema privredu, klizi u dužničko ropstvo i zavisi od kredita i aranžmana MMF-a, Mađarska i Bjelorusija imaju stalan i snažan privredni rast, ne pristaju na štetne uslove i nemaju aranžman sa MMF-om i Svjetskom bankom.

Dodik je godinama u izolaciji, iz najuticajnijih evropskih zemalja uveden mu je određen vid spoljnih sankcija i niko ozbiljan u zapadnoj Evropi ne želi da se sa njim sastane, pa sada očajnički pokušava da pronađe bilo kakav izlaz i konekciju u inostranstvu, koristeći funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Afera sa Baleara je pokazala da Štrahe i Gudens nisu bili imuni na strane donacije i novac, pa se može pretpostaviti kako je Dodik sa njima uspostavio blisku saradnju, koristeći vjerovatno novac i konspirativni, netransparentni budžet Predstavništva Republike Srpske u Beču. Ipak ne može se sve kupiti novcima, a sudeći po (ne)diplomatskom ponašanju i suicidnim potezima, Dodiku su svi novci ovog svijeta uzaludni. Prosto je neverovatno da Dodik nije želio primiti u oproštajnu posjetu  ambasadorku Savezne Republike Njemačke u BiH Kristijan Hofman, jer je, po njegovom mišljenju, ona radila na štetu Republike Srpske. Kad bi se gledala šteta, on je nedostižan jer je uništio i unazadio narod više od bilo kog okupatora u prošlosti, ali diplomatski skandal sa ambasadorom je ipak previše!

Opaliti ovakav diplomatski šamar predstavnici privredno i ekonomski najmoćnije države u Evropi, koja ima ključnu riječ i ulogu u svim važnim pitanjima u Evropi i na Balkanu, može uraditi samo ludak kome su silni novci i moć pomutili razum, i koji se okružio ulizicama koji ne smiju da ga upozore na posledice pogubnih poteza koje povlači. U Njemačkoj živi preko 700 000 Srba, gotovo koliko u Republici Srpskoj, i samo ovaj podatak trebao bi biti dovoljan Dodiku da pokaže poštovanje  Njemačkoj i Angeli Merkel, jer je samo u prošloj godini spas, posao i život dostojan čovjeka našlo preko milion ljudi i nevoljnika koji su se doselili u Njemačku iz cijelog svijeta, bježeći od bijede, nasilja i siromaštva, a mnogi su i sa naših prostora. Njemačka je motor Evrope i najveći investitor u susednoj Srbiji i cijelom Balkanu, i pitam se da li je ludak bar malo svjestan ekonomskih posledica i poruke koju je poslao, tjerajući sve ozbiljne investitore, a o političkim da i ne govorim. Šizogene strukture su nam zalupile mnoga vrata, a suicidno provociranje moćnih zemalja sigurno će ući u istoriju diplomatije kao vrhunac ludosti.

I na kraju, gledajući nove Dodikove drugare, populista i savremene apsolutista, sjetih se razgovora koji sam prije nekoliko godina imao sa jednim od lidera Srba u Mađarskoj. Na moje pitanje kakve su medijske slobode, stepen ljudskih i manjinskih prava u Mađarskoj, sagovornik mi je diplomatski odgovorio da su mediji slobodni, ali nema opozicione i kritičke štampe. Pobratimi očito imaju dosta toga zajedničkog, i njihova druženja nisu nimalo slučajna!

 

Nebojša Vukanović