Vanredna paranoja

  Kada su RTRS i ostali dvorski mediji danas najavili vanredno obraćanje Oca nacije i uživo prenos konferencije za novinare, pomislio sam da je negdje ne daj Bože pao avion, helikopter ili se dogodilo nešto strašno, što bi uznemirilo naciju, kad ono Dodik proglašava vanredno stanje jer USAID planira da novčano pomogne borbu protiv korupcije? Ko se i zašto boji razotkrivanja afera i procesuiranja korumpiranih političara?

Odmah sam u glavi vratio film 20 godina unazad i sjetio se Daška svježine Medlin Olbrajt, i sastanka u Banjaluci sa  Arijom Nairijem, tadašnjim direktorom Soroš fondacije za Balkan. Tada tek tenkovima SFOR-a ustoličeni premijer snažno je podržavao Soroša i rado prihvatao njegove dolare, borbu za slobodu informisanja i protiv korupcije. Tada nije bilo paranoje i straha od strašnog Soroša i opasnih dolara, koji su sigurni i bezazleni samo ako se nalaze u Dodikovim džepovima. Čim neko postavi pitanje vila, hacijendi, beogradskih palata, miliona i stanova na vodi, odmah postaje državni neprijatelj, soroševac, bakirovac i izdajnik. Ko to ima pravo da zadire u privatnost naše vlastele, i provjerava otkuda lažnoj i bahatoj „eliti“ silne nekretnine i bogatstvo, koje zapanje i postide čak i arapske šeike kada vide koliko je bahata i raskošna naša politička „elita“!

U strahu su velike oči, a posebno je opasna paranoja, jer šizogene strukture u svemu vide opasnost, zavjere i zle duhove. Strah je jaka emocija, a posebno je za neke uznemirujući veliki strah od gubitka vlasti, moći i zaštite. Ipak veliki strah ne treba biti opravdanje da se teroriše i u vanrednom stanju drži cijela nacija. Posebno je sramno što se sve pokušava riješiti novcima, i što se pričama o nagradama i pola miliona maraka pokušavaju zaštiti Lukač, Ćulum, Vrećo, Lepir i ostali koji su odgovorni što su ubice Davida Dragičevića još na slobodi. Za rasvjetljavanje ubistva nisu potrebni silni novci već pritvaranje „četvorke“ koja treba da progovori i otkrije detalje zločina.

Nebojša Vukanović