Valjda pobijedi razum!

Juče sam bio u Podgorici, a potom sam otišao i do Cetinjskog manastira, koji je najžešće izložen napadima i udarima neokomunističkih crnogorskih sektaša. Mučna je atmosfera u Crnoj Gori, jer su moć, dugotrajna vlast, ogroman novac, poltroni i udvorice kojima se okružio, pomutili razum Milu Đukanoviću, pa je apsolutista i neokomunistički mutant odlučio da osnuje svoju pseudo-crkvu, otimajući svetinje. Bezbožnici, komunisti i nevjernici prave svoje partijske crkve preko popova udbaša, ne da bi se molili Bogu u koga ne vjeruju već da bi naudili političkim protivnicima, što predstavlja vrhunac blasfemije. Današnji intervju raspopa Miraša Dedeića, koju je dao režimskim crnogorakim Vikend novinama, govori da su sektaši odlučni u namjeri da pokušaju oteti svetinje i drevne manastire Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što bi moglo izazvati potpuni haos i vjerske sukobe.

Milo sa jedne strane ispunjavanja zadatke mentora i sprovodi zamisli Vatikana, a sa druge strane podizanjem nacionalnih i vjerskih tenzija skreće pažnju sa brojnih problema u društvu, te afere „koverta“ i „Atlas“ i drugih skandala. Prijetnjama, ucjenama ili silnim novcima očito je uspio da ućutka Duška Kneževića u Londonu, koji je naprasno ućutao i povukao se iz javnosti, i nije objavio kompromitujuće snimke o Milu koje je uporno najavljivao. Ipak udari na Crkvu su rizične i opasne stvari, gdje bi se situacija lako mogla izmaći kontroli a požar koji bi planuo među zavađenom braćom teško bi se ugasio. Zato se i nadam da će prevladali razum, ako ga je otuđenim moćnicima bar malo ostalo, jer je očito da uprkos pritiscima i medijskim spinovanjem srećom nema većih tenzija u društvu među običnim narodom, kome je očito dosta trikova, podvala i manipulacija.

Crnogorskom oligarhu mnoge stvari idu na ruku. Njegovi prijatelji, učenici i saveznici, Aleksandar Vučić i Milorad Dodik glasno ćute, prećutno podržavajući nasilje, progon, hapšenja i pokušaje otimanja crkava. Tragikomični iznuđeni istupi u javnosti Vučića, i otužnnj molbe Milu da odustane od zakona, samo dodatno ponižavaju Srbiju i srpski narod, jer se niko ne treba saginjati pred autokratom, švercerom i bahatim nasilnikom. Takođe i stvari u našoj Crkvi, međusobni sukobi vladika i skandali idu Milu na ruku, jer je nakon smrti patrijarha Pavla Crkva izgubila onaj ugled i uticaj u društvu koji je nekada imala.

Patrijarh Irinej je svojim političarenjem, sramnim izjavama i pohvalama Vučiću i Dodiku izgubio autoritet, nema nikakav ugled u narodu, a prijetnje anatemisanjem samo jačaju Mila. Irinej je trebao doći u Podgoricu i stati pred narod, obići sve pravoslavne crkve i  dobiti podršku od njih, poslati snažnu i jasnu poruku da je ovakvo ponašanje vlastodržaca neprihvatljivo, a ne glumiti političara i davati neprimjerene izjave novinarima, jer je Milo komunista i istinaki nevjernik, i njemu nikakva anatema ništa ne znači. Da je drugačije sigurno ne bi radio ovo što radi, pokušao otimati svetinje svom narodu i izazvati krvave sukobe među braćom i svojim sunarodnicima.

Milovo ponašanje je pokazatelj koliko su opasne autokratske vladavine, kada pojedinac i manje interesne grupe zarobe institucije, i misle da mogu uraditi šta hoće bez ozbiljnih posledica. Zato je jako važno, kada se Republika Srpska oslobodi unutrašnje okupacije, uspostaviti kontrolne mehanizme i izgraditi institucije koje će spriječiti devijantne ličnosti i pojave da zloupotrijebe državu i društvu. Ponašanje Mila i ostalih neokomunista, samo je jedan od pokazatelja kakvo su zlo komunisti, posebno njihovi izvitopereni nasljednici, za srpski narod, jer su ga uništili, podijelili i razorili više od bilo kog okupatora u prošlosti, i pitanje je hoćemo li se ikada otarasiti zla i oporaviti od pogubnih posledica!

 

Nebojša Vukanović