palpal

Urbicid

stabla Trebinje.jpg

Urbicid

Sa brojnim kulturno-istorijskim spomenicima, povoljnom klimom i položajem, Trebinje je jedan od najljepših, ako ne i najljepši grad u Republici Srpskoj i BiH. Nažalost zbog nemara, nesavjesnog rada gradskih vlasti u dužem periodu, ličnih i privatnih interesa koji se stavljaju iznad kolektivnih, mnogo toga je uništeno, oštećeno ili zapostavljeno u prethodnom periodu. Umjesto da gradske vlasti obnove naselje Krš, Stari grad i uže gradsko jezgro vraćajući mu stari sjaj i autentičan izgled, koji bi bio pravi magnet za strane turiste, svjedoci smo da se iz godine u godinu sve više skrnave i uništavaju pojedini dijelovi grada.

Sječa starih stabala lipe ispred novog hotela „Central park“ u centru Trebinja, kao i sam objekat koji je nepotrebno nadzidan za dva nova sprata, jedan je od primjera urbicida kojom se uništava šarm i duh grada. Licemjerno opravdanje vlasnika hotela i tvrdnje da je vjetar sada nakon 100 godina tobože iskrivio drveća pa ih je morao ukloniti, suvišno je komentarisati, i trebalo bi samo postaviti pitanje šta bi se dogodilo da je nešto slično uradio u Frankfurtu ili nekom drugom gradu u Njemačkoj, i kakvu bi drakonsku kaznu morao platiti zbog bahatog ponašanja.

Balon sala pored Arslanagića mosta u Policama, kuća u Starom gradu čiji je krov viši od džamije, neprikladne rekonstrukcije starih kuća i objekata u užem gradskom jezgru, jarke boje fasada i spektri živih pink boja umjesto pastelnih, jeftina eloksirana bravarija na starim kućama su samo neki od primjera urbicida i ruženja grada. Posebna priča je epidemija novih zgrada i stambenih naselja, koja niču kao pečurke poslije kiše, a često se grade mimo standarda i propisa. Koeficijent izgrađenosti je mnogo veći od maksimalnog 1, nema dovoljno parking mjesta, zelenih površina i igrališta za djecu. Najbolji primjer savremenog urbanizma kojim se ne poštuju propisi je kompleks „Agrokop“, neprikadno visoka zgrada i veliki objekat u strogom centru grada koji nema nikakve prateće sadržaje neophodne za savremene uslove stanovanja, te brojne druge zgrade i objekti po Trebinju.

Lični i politički interesi, korupcija i nedovoljan broj pravih stručanjaka i arhitekti u gradskom urbanizmu doveli su do narurušavanja izgleda dijelova Trebinja i jedne vrste urbicida. Kada bi struka, mladi i obrazovani ljudi poput arhitekte Ninoslava Ilića, koji pored ljubavi imaju i snažan osjećaj za kretanja u rodnom gradu, imali vodeću ulogu i davali smjernice siguran sam da bi se negativne tendencije zaustavile i da bi Trebinje vrlo brzo uz Dubrovnik postao jedan od bisera u zaleđini Jadrana i prava atrakcija za strane turiste. Nažalost politički i lični interesi često se stavljaju iznad interesa kolektiva, pa će sigurno još mnogo vode proteći Trebišnjicom dok struka ne bude vodila glavnu riječ u svim segmentima društva, i dok najbolji i najsposobniji umjesto najposlušnijih ne dođu na ključne pozicije i kreiraju smjernice za budućnost.

Nebojša Vukanović