Velika akcija odbrane neodbranjivog je nastavljena, pa je Grigorije odlučio da se obrati naciji, gostujući skoro sat i po vremena u programu Radio Trebinja, odgovarajući na pitanja iz pisma koja sam uputio Svetom Sinodu SPC. Očito je neko od članova Sinoda proslijedio pismo Grigoriju, pa se on danima trudi da na njih adekvatno odgovori. Istina i tekstovi toliko pogađaju suštinu, pa su Grigorije i njegova prateća ekipa već 15 dana u vanrednom stanju. Snimaju se naručeni prilozi, uživo emisije, pišu tekstovi i saopštenja, a neki se ubrzo i povlače, kao što je slučaj sa vladikinim reagovanjem na Kusturičinom portalu „Iskra“ u kome me nazvao opasnim, inteligentnim glupanom!
NI RIJEČI O SKANDALU NA DAKSI
Grigorijevo „Urbi et orbi“ gostovanje na Radio Trebinje podsjetilo je na tipično predizborno gostovanje nekog funkcionera koji je dugo na vlasti. Vladika sebe glorifikuje, stavlja u prvi plan, hvali se projektima i rezultatima tvrdeći da je od njega sve počelo i nastalo. Tužno je bilo slušati patetičnog demagoga kako se hvališe, ali i ponižava Hercegovce. Ljudski, a ne samo hrišćanski, ne treba nikad nikom prigovarati za bilo kakvu pomoć i podršku. Bilo je veoma neprijatno slušati lažnog humanitarca kako govori da je ponosan što se 80 ljudi hrani u eparhijskoj Narodnoj kuhinji. Posebno je bilo ružno naglašavati da rad trebinjske Narodne kuhinje osim grada i HET-a pomaže dubrovačka parohija. Gošpari koji su slušali emisiju pomisliće kako bogati Dubrovčani hrane siromašne Trebinjce. Tako ispada da bi naša sirotinja bila gladna da nije Dubrovčana. Jasan je Grigorijev cilj da pokuša da bar malo opere saradnike sa juga nakon skandala sa Daksom i kancelarijom SNV. Zanimljivo je da Grigorije nijednom u emisiji nije ni pokušao da demantuje ili opovrgne neku činjenicu o kojoj sam govorio.
Neumjesno je braniti propale projekte, kao što je Fondacija Sveti Vukašin, tvrdnjama da se u Kalinoviku pomažu majke sa četvoro djece. Takvi slučajevi se dese svake prestupne godine. I na ovom mjestu, kao i sekvencom o Lukinim projektima, parku i uređenom gradu, Grigorije želi da pokaže bliskost sa vlastima i pohvali njihov (ne)rad.
Iako je prepoznatljiv po dobrom stajlingu, stilu, više raskošnih rezidencija i luksuzu, Grigorije je licemjerno istakao kako živi u malom stanu površine 50 m2, želeći valjda da naglasi svoju skromnost i podvižništvo. Čudno je da vladika živi u stanu! Opšte je poznato da bi monasi, pa samim tim i vladike, trebalo da žive u manastirima.
Posebno je užasan prezir koji je vladika pokazao prema obespravljenim i siromašnim tvrdeći kako najviše piše noću, jer tada nema ljudi koji ga gnjave, traže pomoć i posao! Otkud jednom vladici takva moć i uticaj pa da on može da odlučuje ko gdje treba da radi, i bude na kojoj funkciji? Ako ga ljudi „smaraju“ što se ne povuče iz politike i posveti onom što bi i trebao biti prioritet svakog duhovnog pastira, a to je briga o narodu, sirotinji, obespravljenim, poniženim… Nije li čudno da se jedan vladika hvali političkim uticajem, dovođenjem investitora, hvaljenjem političara ili činjenicom da je Luka upravo na njegov prijedlog raskopao Dučićev park, pri tome sijekući stabla koja je upravo Dučić donio i zasadio?
SVEŠTENIK I SLUŽBENIK
Preosvešteni Grigorije žalio se kako tobože nema uticaja u Mostaru. Rekao je tamo ne može da zapošljava obrazovane ljude već samo konobare, i kako se on i pop Krulj uporno trude da pomognu povratnicima. Da je vladika licemjer i da ne govori istinu govori podatak da je njegov sveštenik i blizak saradnik zaposlen kao službenik u Kancelariji Vlade Republike Srpske u Mostaru? Bilo bi dobro da episkop u nekom svom narednom obraćanju objasni kako neko može istovremeno biti sveštenik i vladin službenik, i zašto je Dodiku predložio da zaposli sveštenika u vladinu kancelariju, koji već ima jednu platu i posao, a ne nekog mladog i obrazovani Srbina povratnika u dolinu Neretve, koji godinama čeka posao i kome niko u porodici ne radi a takvih je na stotine?
Iako se zna koji je motiv i povod da se vladika nakon dugo vremena obrati naciji i vjernicima, tokom gostovanja nijednom me nije pomenuo, što je dobro. Ružno je što je umjesto mene pominjao i pokušao da omalovaži i ponizi mog strica Milorada, predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća grada Dubrovnika. Milorad je sigurno jedan od najboljih Vukanovića i volio bih da posjedujem bar dio njegovog znanja, morala, smirenosti i dobročinstva. Milorad je filantrop i ugledni univerzitetski profesor koji je i sada, kao i u najtežim vremenima, bio na čelu svog naroda, preživio pravu golgotu i o kome nijedan Dubrovčanin, bez obzira na vjeru i naciju, nikada neće reći ništa loše. Ružno je što vladika u obračunu sa mnom, otvoreno me nazivajući neprijateljem, napada i omalovažava mog strica koji nema nikakve veze niti uticaja na moj rad i pisanje.
Besmislene su i tvrdnje kako tobože kritikujem saradnju vjerskih zajednica, jer je poznato da sam jedan od prvih i najglasnijih zagovornika otvaranja ka jugu i saradnje sa Dubrovnikom, ali se protivim stvarima koje dovode do gubitka nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, i Srbe dovode u nelagodan i podređen položaj.
Pošto je Grigorije već dao odgovore na pitanja iz pisma koje sam poslao Sinodu, narednih dana ću ga i objaviti kako bi čitaoci vidjeli šta je, zapravo, stvarni razlog velike bure, nervoze i lavine reakcija…
Nebojša Vukanović
