palpal

Uporedna analiza ANP-a i Programa reformi BiH

 

UPOREDNA ANALIZA ANP I PR (UVOD)
UVOD
Oba dokumenta počinuju potpuno istim riječima, gdje se naglašava da su odnosi sa NATO prioritet spoljne politike BiH. Razlika je u tome što se u ANP govori o „euroatlantskim integracionim procesima“ a u PR o „partnerstvu sa NATO-om i kontinuiranom razvoju kroz razne programe i mehanizme saradnje“
U daljem dijelu Uvoda ANP govori se o „procesu prilagođavanja državno-pravnog sistema BiH standardima evroatlanskih zemalja“ dok u PR stoji da je „BiH predana poboljšavanju odnosa sa NATO-om bez prejudiciranja konačne odluke o članstvu“
Uvodi dva dokumenta dalje teku nešto malo dručajim tekstom, ali se oba pozivaju na 14. decembra 2006. godine i potpisivanjem Okvirnog dokumenta sa NATO-om kao pravnom osnovu za početak saradnje BiH i NATO.
Dok ANP naglašava da bi potpisivanjem dokumenta „BiH postala članicom NATO programa „Partnerstvo za mir“ i, takođe, Evroatlantskog partnerskog vijeća i od aprila 2008. godine, unaprijedila saradnju sa NATO-om na nivo Intenziviranog dijaloga o pitanjima članstva“ PR govori o uspostavljanju diplomatske misije u sjedištu NATO u Briselu, Kancelarije za vezu u Vrhovnoj komandi savezničkih snaga sa Evropu (SHAPE) u Monsu i štabnom oficiru na dužnosti u Komandi združenih snaga u Napulju, uz pozivanje sa činjenicom da od tada BiH učestvuje u nekoliko NATO misija. Dalje se napominje da je Sjevernoatlantski savez dao 2018. do znanja da je spreman da prihvati ANP.
U ANP se navodi da je BiH , do sada, uspješno okončala više ciklusa IPAP-a od 2008 do 2017. godine, a NATO eksperti ocijenili veoma uspješnim rad NATO Koordinacijskog tima Vijeća ministara BiH ( NKT) u pripremi dokumenta, te da je evidentan napredak u implementaciji IPAP-a, dok se u PR ovo ne navodi, nego se govori o tome da BiH već učestvuje u misijama NATO i da je zainteresovana za dalji razvoj odnosa sa NATO „u namjeri da bude pouzdan partner i da doprinos u borbi protiv globalnih bezbjednosnih izazova kako bi se OČUVAO TRAJAN MIR I BEZBJEDNOST U EVROATLANSTKOM PODRUČJU“. Napisao sam ovo velikim slovima iz razloga što je više nego jasno da je „evroatlantsko područje“ teritorija zemalja članica NATO.
Posljedni dio Uvoda PR je i najvažniji jer se u njemu govori o razvoju OS BiH i jačanju njihove odbrambene moći do nivoa gdje „moraju biti sposobne za izvršavanje dodjeljenih im zadataka, obezbjeđujući visok nivo saradnje sa NATO-om i EU i ISPUNJENJE OBAVEZA KOJE JE BIH PREUZELA KAO EVROPSKI I EVROATLANSTKI PARTNER.
Od OS BiH se očekuje da razvija „NATO KOPMPATIBILNU STRUKTURU SNAGA U SKLADU SA ZAHTJEVIMA I KAPACITETIMA, OBEZBJEĐUJE INTEROPERABILNOST SA NATO I PARTNERSKIM SNAGAMA.“

ZAKLJUČAK O UVODU
PR nije nikakav novi dokument, ni po sadržaju ni po suštini, nego modifikovana verzija ANP. Terminološki je promijenjen tako da bi kompromisno mogao zadovoljiti formalne zahtjeve svih relevantnih političkih aktera za imenovanje SM BiH. Izbjegnuti su decidirani termini „članstvo u NATO, ali je, i slovom i duhom, nedvosmislena i kvalitetna osnova za donošenje narednih dokumenata u kojima bi bilo i formalno-pravno uređeno članstvo BiH u NATO. Dokument OS BiH nalaže još dublju saradnju sa NATO, učestvovanje u misijama i vježbama, ali i što je najvažnije prihvatanje NATO standarda u organizaciji, naoružavanju, funkcionisanju i komandovanju OS BiH.
Kao područje na kome bi one djelovale u budućnosti nedvosmisleno se navodi „EVROATLANTSKO PODRUČE“ odnosno područje zemalja članica NATO, te partnersko djelovanje OS BiH sa NATO i izvan ovih područja, odnosno vojne intervencije na teritorijama trećih zemalja.
OVIM DOKUMENTOM SE PRIPADNICIMA OS BIH OBUVAJU NATO ČIZME, OBLAČI NATO UNIFORMA, DAJE NATO ORUŽJE U RUKE, STAVLJAJU SE POD NATO KOMANDU, SAMO IM SE ZNAK NATO NE STAVLJA NA RUKAV I NA KAPU.
TO SE OSTAVLJA ZA SLJEDEĆU FAZU, KADA SE STVORE POLITIČKI USLOVI ZA TO.