Umjesto replike Grigoriju

grigorije.jpg

Umjesto replike Grigoriju

Umjesto da odgovori javnosti i dubrovačkim Srbima na mnoga pitanja, vladika Grigorije se sakriva iza svojih službenika koje istura u javnost da brane neodbranjivo. Umjesto bilo kakve replike i odgovora objavljujemo originalnu Tužbu protiv vladike Grigorija koju je bivši predsjednik Crkvene opštine SPC u Dubrovniku dr Vladislav Turnić podnio Sinodu Srpske pravoslavne crkve. Tužba i njeno objašnjenje vjerovatno daju najpreciznije odgovore na mnoga pitanja koja opterećuju Srbe i vjernike u Dubrovniku, ali i ostalim dijelovima Eparhije Zahumsko-hercegovačke i primorske.

SVETI ARHIJEREJSKI SINOD SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
BEOGRAD, Kralja Petra Prvog br. 5

Na znanje Eparhiji Zahumsko hercegovačkoj i primorskoj, Mostar

Premet: Prijava i tužba protiv Grigorija Durić, vladike Eparhije Zahumsko hercegovačke i primorske, zbog štetočinske aktivnosti, na štetu Srba i na štetu Srpsko – Pravoslavne Crkve.

Uvodna objašnjenja

Ja – kao Srbin i pripadnik Pravoslavlja, imam dužnost, obavezu i pravo, da kako znam i koliko mogu, da poduzmem što je potrebno, da se Srbi i Srpsko – pravoslavna Crkva zaštite od destrukcija i propadanja.
Šutjeti – značilo bi saglasiti se. Prešutjeti – je blizu nekoj vrsti saučesništva. – Tako ja smatram – i još nešto :
Na prvoj godini Medicinskog fakulteta u Zagrebu saznao sam: Prvo pravilo liječništva je : „ Ne škoditi“., „ne praviti štete“ Znači: – prvo treba paziti da se ne napravi šteta, a onda – kako se zna i umije učiniti da bude dobro – ili da bude bolje.
Na latinskom se običava kazati: Primum non nocere. – Jedan profesor latinskog mi je rekao, da bi bilo još bolje i pravilnije: Nihil nocere – primum est.
Tad sam se pitao: „Pa kako se može štetiti ?“ – Kasnije – u životu vidio sam da se može štetiti, ako se ne pazi. – Sagledao sam, da se u svakoj ljudskoj djelatnosti može nanositi šteta, a da bi prvo pravilo u svakoj ljudskoj djelatnosti trebalo da bude: Primum – non nocere!
Učinjena šteta se teško popravlja i ostavlja dugoročne loše posljedice. Tako gledam i u ovoj mojoj kritčnoj analizi o aktivnostima vladike Grigorija.
Prijava – tužba
I Zbog izjave vladike Grigorija, koja djeluje štetočinski na vjeru i na osjećaj nacionalne pripadnosti kod srpskog naroda.
II Zbog davanja otkaza kancelarijskog prostora 15 m2 koji služi za rad vijaća Srpskog naroda, bez razmatranja posljedica. Prilikom otkaza nije se pokazalo niti malo interesa kada će se, niti gdje će se moći pronaći drugi prostor za rad, niti da li će biti odgovarajući. Nije se razmišljalo niti kako će se dalje obavljati potrebni poslov vijeća, niti da li će se osipati članovi vijeća (svi su volonteri) zbog poteškoća i nemogućnosti izvršavanj preuzetih obaveza.
III Zbog lošeg, neprimjernog odnosa vladike Grigorija prema Vijećima Srpakog naroda Dubrovnika i Županije dubrovačko neretvanske, odnosno prema članovima vijeća – dubrovačkim parohijanima, volonterima.

Obrazloženje:
I – Dana 11.4.2016., za vrijeme svečanog prijema pretstavnika lokalne vlasti, vjerskih zajednica i građanstva, vladika Grigorije sa svojih 49 godina života, u svojem pozdravnom govoru, između ostalog, rekao je: „Ja sam prvo hrišćanin, pa onda Srbin.“
Komentar: „Naopako govori i naopako radi“ – mislim da bi rekao naš patrijarh Pavle, kao što je rekao za njegovog (vladike Grigorija) prethodnika i učitelja.
Hrišćanin je katolik, pravoslavac i protestant. Narod, pogotovo onaj dio kojeg se na razne načine straši (strah – kao politički metod vladanja i kao politika asimilacije) će to shvaćati i tumačiti: „Vladika nije rekao „da je on prvo pravoslavac“, već je rekao „da je on prvo hrišćanin“ – znači važnije je biti i katolik ili protestant, pa onda Srbin.“
Na ovaj način se zamagljuje, umanjuje se osjećaj srpstva, slabi otpornost prema nacionalnoj i vjerskoj asimilaciji. Ovakvim izjavama unaša se zbrka, konfuzija u značaj vjerskog i nacionalnog osjećanja za Narod ! Unaša se shvaćanje da je važnije („prvo“) biti vjernik katolik, pravoslavac ili protestant, a tek onda – od drugorazredne važnosti je biti Srbin. Izrečinim izjavama vladike doprinosi se razsrbljivanju Naroda. Takođe izrečenim izjavama vladike Grigorija ne jača se osjećaj pripadnosti Srpstvu, niti Pravoslavlju !
Takav koncept vladike je vrlo opasan za sudbinu našeg Naroda i Pravoslavlja, – djeluje destruktivno na jačanje vjere i nacionalne svijesti.
Tko zna koliko dugo vladika tako govori. Tko zna kolikom broju podređenih sveštenika, a i građanima, je „usadio“ takva osjećanja. – u 11. mj. 2015. duže sam razgovarao sa II parohom S. K., protojerej-stavrofor. Pri kraju razgovora, ja ga ništa nisam pitao, samoinicijativno on mi je rekao: „ja sam prvo hrišćanin – pa onda Srbin.“
Upozoravajuće informacije
1) Poznato je u Dubrovniku više slučajeva, gdje su i fakultetski obrazovani roditelji prekrstili svoju djecu na katoličku vjeru. Od nekih su se čula objašnjenja, da djeca od kad su prešla na katoličku vjeru više nemaju neprijatnosti ni poteškoća na koje su ranije nailazili.
2) Prije 15 ili više godina dr. sc. Antonije Đukić, prof. statistike i meteorologije, objavio je u Slobodnoj Dalamaciji rezultat anonimnih anketa kod studentske populacije. Na pitanje o važnosti da osoba u braku bude iste vjere, moglo se zaokružiti: – da im je to veoma važno – ili da im je to manje važno ili – da im je to najmanje važno.
Rezultati:
– Najveći broj katolika je zaokružio da im je to veoma važno.
– Najveći broj muslimana je zaokružio da im je to manje važno.
– Pravoslavci su zaokružili da im je to nevažno.
3) Prije nešto više od dvije godine preko Radio Moskve čuo sam da je u Hrvatskoj od 1990. oko 20. 000 pravoslavnih prešlo na katoličku vjeru.
To je upozoravajuće i zabrinjavajuće to je ogroman broj sadašnje generacije – tko zna koliki će biti broj njihovih budućih potomaka. To je rezultat lošeg, neodgovarujećeg prethodnog rada sa tim narodom. To se može lako konstatirati, ako se komparira s radom u drugim brojnijim vjerskim zajednicama.
Jačajući vjersko i nacionalno, međusobno se jača i vjera i nacionalnost. Slabljenje jednog – vodi ka slabljenju i drugog.
Kako to rade drugi:
1) Pred petnaestak godina preko Radio Zagreba čuo sam da je jedan svećenik između ostalog rekao: „Moja je dužnost da propovjedam bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje.
2) Pred desetak godina preko Radio Zagreba čuo sam kako jedan katolički svećenik na povratku sa misije u Australiji između ostalog je rekao: „Moj glavni – najvažniji zadatak – bio je – da sakupim sve Hrvate i da ih sačuvam od asimilacije.“
3) Možda pred desetak godina sam preko Radio Zagreba čuo kako su kod postojećih crkvenih propisa u Njemačku upućivane misije i misionari, ponekad bez ikakvih novčanih sredstava, da se sami tamo snađu kako znaju. Nazivali su se „Hrvatska katolička misija“ ili „Hrvatski katolički misionar“. Cilj im je bio organiziranje što brojno većih katoličkih zajednica radi očuvanja od asimilacije. Tom prilikom sam čuo kako je rezultat tih misija bio, da su u Njemačkoj najbolje organizirane katoličke zajednice.
Dodatna važna saznanja
– Od istaknutih sociologa sam pročitao: – Svaka društva, odnosno zajednice, koje ne ugrađuju ili nemaju ugrađene mehanizme za uklanjanje slabosti (nekvalitetnog), – osuđena su na propast. – Danas – jedino uspješno može konkurirat onaj koji brzo uči i brzo primjenjuje naučeno. Takav može napredovati.

II Otkaz vijećima srpskog naroda Grada i Županije dubrovačko neretvanske, datiran 11.4., a primljen je 13.4.2016. godine. Otkaz je dat za korištenje 15 m2 kancelarijskog prostora, bez prethodnog razmatranja i bez glasanja u Crkvenom odboru. – Prema mojim saznanjima za mnoge odluke u nadležnosti Crkvenog odbora, članovi tog Odbora ni ne znaju. Takva praksa traje godinama, bez izjašnjavanja članova. Za otkaz je napisano objašnjenje: „zbog proširenja postojećeg Muzeja ikona na drugom spratu“. Otkaz je potpisao potpredsjednik Crkvenog odbora. U prethodnom razgovoru sa prvim parohom, paroh nije prihvatio da se razmotri problematika i potrebe srpske zajednice u okviru zakonskih prava, već je rekao da se treba fokusirati samo na otkaz. Ovdje ističem, da sveštenici NIKADA nisu razgovarali sa pretstavnicima srpskih vijeća, niti sa narodom nisu razgovaralo o potrebama i pravu Naroda. Nikada se nije razgovaralo niti o programima ili projektima za njegovanja i čuvanja, nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta.
Postoji osnovana sumnja da je vladika inicijator o otkazu, odnosno da je odluku donio vladika, te kazao sveštenicima da to provedu „zbog potreba proširenja prostora Muzeja“.
Predmetna kancelarija se nalazi na prvom katu, ima svoj posebni ulaz. Muzejski prostor se nalazi na drugom katu. Na cijelom sjevernom zidu prostorije Muzeja nalazi se biblioteka (to može biti rezervni prostor za slike). Kod prostora Muzeja postoji zapadno prostorija, najmanje 15m2. Takav prostor postoji od 1953., kada je Muzej otvoren, za isti broj vrijednih tadašnjih i sadašnjih eksponata. Nije izneseno nikakvo objašnjenje u vezi potrebe „proširenja Muzeja“, niti potrebne hitnosti.
Postoje indicije da je to u vezi vladiki poznate komercijalizacije prizemnog prostora. Nije iskazan niti jedan objektivni razlog – za potrebu proširenja.
O dijelu rada vijeća srpskog naroda
Srpsko narodno vijeće Grada Dubrovnika ima 15 članova. Srpsko narodno vijeće grada Metkovića ima 15 članova. U Županiji dubrovačko neretvanskoj ima 25 vijećnika.
Predsjednik Vijeća Grada i Vijeća Županije je dr. sc. Milorad Vukanović, dipl. prof. povijesti i filozofije. Na tajnim glasanjima u vijećima od svih prisutnih biran je tri puta na ove dužnosti.
Sav rad u vijećima obavlja se volonterski. U vijećima se aktivno obavljaju važni poslovi za zajednicu, kao što su: – rad na stambenom zbrinjavanju izbjeglih Srba sa stanarskim pravima. Rad na reguliranju mirovina – penzija i dokumenata. Obilježavanja svih svetkovina i komemoracija značajnih za Srbe. Rad na prekogrančnoj saradnji. Naučni, arhivski i istraživački radovi, publiciranja, kontakti sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti u Beogradu. Održavaju se razni sastanci o izvještajima o radu i poslovanju za Grad i Županiju. Obavljaju se i drugi poslovi – sve volonterski.
Bez Vijeća Srbi ovdje ne bi mogli koristiti mnoga prava iz zakonskih mogućnosti !
Sav dosadašnji rad i dostignuti nivo obavljao se u spomenutom kancalarijskom prostoru 15 m2 na prvome katu, Ulica od Puča br. 8. Za nju se iz sredstava Grada plaća 2 000 kuna mjesečno. Osim prostora za tri Crkve i kancelarijskih prostora Parohije i prostora Muzeja, Parohija raspolaže na gradskom području i sa 20 stanova, i sa 11 poslovnih prostora, što se sve iznajmljuje. U zgradi u Ulici od Puča br. 11 nalazi se stan kojeg sada koristi paroh S. K., društvene prostorije „Dvorana Vladike Đorđa Nikolajevića“, neiskorišteni stan na trećem katu, te neiskorišteno potkrovlje u kojem je nekad stanovala obitelj Ljepotica.
Razumni čovjek ne može shvatiti da u toliko raznih prostora ne bude prostor za društveno – kulturni važni rad za poslove i potrebe 3.460 Srba.
Svi u vijećima smatraju da odgovarajući kancelarijski prostor za rad vijeća treba da bude u vlasništvu Parohije. To je veoma važno i danas – i „sutra“ – za potomke, da prostorije za rad vijeća budu što bliže Crkvi i u prometnoj ulici. Postoje brojni – važni razlozi koji govore u prilog navedenog.
III Nakon primitka otkaza nije se uspjelo sa Eparhijom u telefonskim kontaktima razgovarati sa vladikom, niti dogovoriti sastanak (četvorica članova vijeća, svaki 3 – 4 puta telefonski kontaktirao Eparhiju), iako je vladika na Veliku Subotu bio u Dubrovniku.
Teško se može oteti utisku, da se vladika Grigorije ponaša kao da se odnarodio. Ne odaziva se na telefonske pozive članova Vijeća, pretstavnika srpskog naroda; ne razmatra njihove potrebe i programe, niti iskazuje svoju volju da im pomogne. Očigledno je da nema interesa.
Bilo bi prilično manjkavo, kad ne bi prikazao i raniji odnos vladike prema parohijanima. Ja i ovoga puta žalim se i na već ranije loš i neprimjeran odnos prema dubrovačkim parohijanima.
Poslije višekratnih mojih molba za prijem kod vladike Grigorija u toku nekoliko mjeseci 2001., određen je za prijem 17.10.2001. Zamolio sam prof. Vukanović Milorada da me preveze autom do Trebinja. Pošto je Vukanović M. prof. historije i filozofije, magistar povijesnih znanosti 1986., a i bio je pretsjednik Srpske demokratske stranke u Dubrovniku, te član Crkvenog odbora SPCO_e u Dubrovniku. Mislio sam, da tako možemo vrlo kvalitetno informirat vladiku o problematici Srba na ovim prostorima.
U dogovoreno vrijeme bili smo u kancelariji Eparhijskog doma u Trebinju. Kad je vladika Grigorije došao, rekao je da mu je žao što smo dugo čekali, da je imao nepredviđenih poslova, i da je malo prehlađen. Ja sam mu kratko pretstavio prof. Vukanovića i sebe, informirao ga kratko o mojoj porodici iz koje više nitko nije živ osim mene. Ponešto sam ga informirao i u vezi naslijeđenog dijela imanja, koji sam u 4. mj. 2001. pismeno ponudio Eparhiji, kao moj poklon. Nakon još nekih informacija, prepričao sam vladiki moj razgovor sa gospodinom Vukomanović Radom, protojerejom-stavroforom, ranijem parohu dubrovačkom. – Jedan ili dva mjeseca prije njegovog odlaska iz Dubrovnika 1997., kad me je vidio u Hramu Sv. Blagovještenja rekao mi je: „Dođite doktore da razgovaramo.“ – „Ja mislim da za 50 godina više neće biti Srba u Dubrovniku“, – rekao je u toku razgovora proto Rade Vukomanović. – Potom sam rekao vladiki Grigoriju da smo došli da razgovaramo o problemu biološkog propadanja Srba, njihovog nestajanja na ovim prostorima. – Tad me vladika Grigorije prekinuo u izlaganju i rekao: „Sad moram ići. Doći ću u Dubrovnik, pa ću saslušati sve strane – i onda reći – ovako – ili – onako.“ – Ja sam mu tada rekao: „Tu Vama ja neću moći reći ništa dobro.“ – Vladika je ustao, rekao je da će nam sad poslati u sobu gdje smo se nalazili, Vidoslov – Sabornik Eparhije. – Pozdravili smo se. Vladika je otišao, a mi smo ostali, čekali Sabornik. – Poslije pola sata čekanja, došla je jedna gospođa. Kad nas je ugledala, upitala nas je: „šta vi tu čekate?“ – „Sabornik – Vidoslov – obećao je vladika, da će nam se donijeti“ – odgovorio sam. – „Biće zaboravio. Sad ću Vam ja donijeti“, – rekla nam je. – Kad smo dobili Vidoslov, otišli smo.
Razgovor sa vladikom je trajao najviše dvadesetak minuta, a na temu biološkog propadanja Srba – nekoliko minuta. – Prof. M. Vukanović, osim pozdrava nije dospio progovoriti nijednu riječ.
Od vladike nikada više nismo pozivani na bilo kakve razgovore.
Radi boljeg sagledavanja situacije navest ću i ovo: vladika Grigorije je tad imao 34 godine. Prof. Vukanović M. je imao 55 godina, a ja 72 godine života.
Kada smo izašli iz Eparhije, na ulici sam susreo jednu poznatu mještanku. Prepričao sam joj moj razgovor sa vladikom Grigorijem, te je upitao da li bi mi mogla objasniti postupak vladike. – Na to se ona grohotom nasmijala, te mi je rekla: „Šta Ti je. Ti si naivan. Njih ti to ne zanima. Pa vladika – čim je izašao iz sobe u kojoj ste razgovarali, odmah je zaboravio što je govorio i razgovarao – i sa kim je razgovarao. Njega zanima samo biznis.“
Moj komentar: – Da li je takav postupak vladike mogao biti koristan za pravoslavlje i srpski narod ? Ja sam ostao zaprepašten, jer smatram da je to veoma važan problem, ako ne i najvažniji ovdje u ovom periodu, jer se radi o propadanju – nestajanju ljudi, pravoslavaca, Srba. – Poslije dugog čekanja na prijem kod vladike, došla su dvojica parohijana. Možda je mogao nešto saznati što bi koristilo za pravoslavne u Dubrovniku. – Zar ne bi bilo mudro – barem saslušati dva pravoslavca – pa razmisliti.
Vjerujem da Svetom Sinodu mogu biti zanimljiva slijedeća saznanja:
1) Parohija dubrovčka se nalazi u sastavu Eparhije Zahumsko – hercegovačke i primorske od 1930. godine. 2) Od 1803. dubrovački parohijani (Skupština Srba domićina Dubrovnika) odlučuju kojeg će paroha izabrati. To pravo je trajalo do 1953.
Cijenjenim članovima Svetog Arhijerejskog Sinoda želim dobro zdravlje i uspješan rad, kako kaže naš Vuk Stefanović Karadžić „Neka svaki Srbin učini za Srbe i Srbiju toliko – koliko može – i to je dosta.“
Sa velikim poštovanjem

Dr. Turnić Vladislav
20 000 Dubrovnik, Put od Bosanke, R. Hrvatska
Dubrovnik, 1.6.2016.
Postskriptum: Svetom Arhijerejskom Sinodu prilažem: 1) Kraću autobiografiju 2) Pet fotokopija dokumenata za informaciju o nekim ranijim postupcima.

Ostavite odgovor