Umjesto čestitke poruka za Luku Petrovića

Luka.png

Umjesto čestitke poruka za Luku Petrovića

Sada kada si u oblacima, dok slaviš pobjedu, osjećaš veliku moć, misliš da si najjači i nedodirljiv, želim da ti javno uputim nekoliko poruka koje bi trebao imati na umu tokom svog mandata. Prvo želim da se zahvalim tvojim prijateljima i saradnicima što su mi upornim pozivima u 2 sata ujutro probudili i malo uplašili roditelje pozivajući me srdačno da Vam se pridružim u slavlju kod vladike na Crkvini. Ti znaš da bih se vrlo rado odazvao pozivu, jer sam siguran da sam oduvijek bio rado viđen gost i vjerujem da bih bio srdačno dočekan i da bih uživao u Vašem piru, ali sam morao rano da putujem. Biće vjerovatno još prilika za slavlje jer se na Balkanu stvari brzo okreću, i suguran sam da će se nakon pucanja referendumske brane poplavni talas brzo povući, i da će sa sobom povući i smeće koje je nanio.

Ja ti ne mogu čestitati na pobjedi jer je ona rezultat brojnih zloupotreba, prijetnji, ucjena, kupovine prljavim novcima, zastrašivanja radnika HET-a i Elektroprivrede. Za mene nisi gradonačelnik već trebinjski Laki Lučano, šef energetskog kartela koji je proširio teritoriju koju kontroliše. Ništa se vječno nije moglo održati na strah i silu, pa nećeš ni ti Luka Petroviću, niti nakaradni sistem na kome počivaš! Znaj da ću ti disati za vratom i biti mač koji bdi nad tvojom glavom, motriću svaki tvoj korak i čekaću te na Aleksinoj Međi ili Brankovića Kuli da počneš sa kopanjem tunela i tvoje čuvene obilaznice koja će Trebinju i Hercegovini donijeti spas. Prije nego što sjedneš u fotelju želim da ti poručim da sam uvjeren da u njoj nećeš dočekati kraj mandata i oktobar 2020. godine. Dobro zapamti šta sam ti poručio 4-og oktobra 2016. godine!

Mnogim Trebinjcima i Hercegovcima koji mi pišu, koji su klonuli duhom i osjećaju se razočarano nakon što su čuli rezultate izbora, želim poručiti da nema razloga za bijeg, tugu i zabrinutost jer poslije svake kiše dođe sunce. Bez obzira kakve udarce čovjek primi i koliko je puta pao, treba se ustati, otresti pantalne od prašine i nastaviti koračati prema cilju koji nam je sve bliži iako toga nismo svjesni. Nema nijedan razlog za strah, veliku tugu i zabrinutost jer je težak i trnovit svaki put do zvijezda i slobode.

Nebojša Vukanović