palpal

Udbaš Ivelja, lustracija i lažni zavjetnici

Ivelja Titov spijun.png

Udbaš Ivelja, lustracija i lažni zavjetnici

Nemam namjeru trošiti vrijeme na marginalce, sitne doušnike i saradnike zloglasne UDBE, pa tako neću uzaludno trošiti vrijeme i olovku na odgovore nesrećnom udbašu Relji Ivelji, ali zbog skretanja pažnje javnosti na podmetanja paraudbaških struktura, lažnih patriotskih i nevladinih organizacija, smatram da je važno saopštiti nekoliko važnih činjenica.

Predsjednik tzv „Zavjetnika Republike Srpske“ Dragiša Ivelja je bivši saradnik UDBE kodnog naziva „Relja“, koji je o svom špijunskom radu čak i napisao knjigu „Bio sam Titov špijun“ u kome detaljno opisuje kako je pratio i špijunirao naše ljude i trgovce u Trstu i Evropi do početka rata. Malo je udbaša koji su ponosni na svoju mračnu prošlost i posao špijuna, ali je „Relja“ Ivezić jedan od izuzetaka koji potvrđuje pravilo. Upravo zbog Reljine želje da se pojavljuje u javnosti, Služba ga je kao provjeren i odan kadar postavila da predvodi „Zavjetnike“ i za režim odrađuje prljave poslove.

Postavlja se pitanje kako neko ko se na vjernost i odanost zavjetovao UDBI i TITU sada može da se zaklinje Hristu, i naprasno od uzornog komuniste skojevca postane veliki Srbin, desničar, vjernik i patriota? Odgovor leži u tome da je Ivelja, kao i brojni drugi, ostao vjeran UDBI i jedinom Gospodaru, samo se UDBA u međuvremenu promijenila. Sada se po zadatku Službe ne špijuniraju trgovci i ljudi po Trstu već u Republici Srpskoj, te po potrebi i nalogu paraudbaških struktura lažno optužuje jedna, a patriotima i Srbima hvali i veliča druga grupacija ljudi.

Odmetnuti ostaci zloglasne UDBE, koji su u mutnim ratnim vremenima na prljavim poslovima zaradili veliki novac, bogatstvo i povećali svoju moć, su najveća opasnost za sve države i društva na Balkanu. Vlasti u Republici Srpskoj, ali i Srbiji, Crnoj Gori i zemljama regiona, kontrolišu paraobavještajne strukture, koriste ih za obračune sa političkim protivnicima, neposlušnim novinarima i nekontrolisanim dijelovima društva. Preko njih se manipuliše javnošću, vjerskim liderima i zajednicama, plasiraju spinovi i montirane spletke, ucjenjuje, kontrolišu razne navijačke i desničarske grupe koje se zloupotrebljavaju i koriste za obračune najprljavijim sredstvima.

Zato je lustracija i uklanjanje para-udbaških struktura bliskih režimu jedan od prvih i najvažnijih zadataka nakon smjene vlasti, jer se jedino na takav način stvaraju preduslovi za početak katarze i oporavka posrnulog društva.
Nesrećni UDBAŠ Ivelja je samo jedan u nizu lutaka koje koncima iz sjenke pokreću manipulatori, i jako je važno da bar veći i prosvećen dio javnosti ne nasjeda na njihove jeftine spletke i podvale.

Da je UDBA pošteno radila i iskreno štitila državu, nije sarađivala sa kriminalcima i dijelom radila za strane službe, ne bi se Jugoslavija tek tako lako i u krvi raspala, a Srbi bili najveći gubitnici. Pisanje Josipa Manolića i drugih pokazuju da su nažalost mnogi udbaši i tajne službe umjesto na odbrani radile na razgradnji države i stajali iza mnogih prljavih poslova.

Umjesto dizanja tri prsta sa bocom piva u drugoj ruci, slušanja gusala u Trebinju i Palama, držanja patetičnih govora i nošenja srpskih trobojki u Banjaluci i Beogradu, lažni zavjetnici i druge udbaške skupine trebale bi sa mnom poći u Knin, Benkovac, Dalmaciju, Baniju, Kosovo ili Albaniju, gdje sam 2008. godine kao prvi srpski novinar snimao za BN reportažu o životu malobrojnih Srba, pa da tamo pokazujemo svoj patriotizam pokušavajući skrenuti pažnju javnosti i institucija na težak položaj naše napaćene braće i sunarodnika tamo gdje su najugroženiji.

Nebojša Vukanović