U znak zahvalnosti Milu Prvom Crnogorskom

milo.jpg

U znak zahvalnosti Milu Prvom Crnogorskom

Ismijavajući veoma rasprostranjeno poltronstvo i podaništvo u društvu, crnogorski komičari „Buksovci“ prije par godina napravili su epizodu sa takmičenjem u „šurdulingu“, a Crnogorci su tradicionalno bili neprikosnoveni svjetski šampioni u uvlačenju u zadnjicu moćnicima. No bojim se da smo ih mi dobro ugrozili, a to potvrđuje i odluka čelnika Nezavisnih godina da za ličnost godine proglase Mila Đukanovića.
Ja već godinama uporno ukazujem na činjenicu da je nakaradni kriminalni sistem u Republici Srpskoj samo blijeda i nešto lošija kopija daleko uređenijeg sistema apsolutističke vladavine neprikosnovenog i neprevaziđenog Mila Đukanovića. Na sreću ili na žalost, od stare Službe državne bezbjednosti ostali su samo ostaci, BiH je zavisna i okupirana kolonija pod protektoratom međunarodne zajednice, pa domaći političari moraju donekle poštovati elementarna ljudska prava. Zbog toga se u Republici Srpskoj ne može u potpunosti vjerno preslikati crnogorski izborni proces, zloupotreba javnih preduzeća i institucija, ucjenjivanje, kupovina i kontrola glasača. Trudimo se, dobri smo đaci i redovno idemo na nastavu, pa će možda naši odlikaši kroz koju godinu možda toliko napredovati da će održati jedno predavanje profesoru Milu.
Veliki vođa Mile Dodik odlučio je da se na posredan način zahvali svom velikom prijatelju, guruu i duhovnom učitelju Milu Prvom Đukanoviću. I naša utrnula, ali i crnogorska javnost, mogla bi se uznemiriti ako bi Mile direktno činodejstvovao i kakvim Karađorđevim ili Obilićevim ordenom darivao svog brata po vlasti Mila Prvog Crnogorskog, pa je daleko bolje da se čin izražavanja zahvalnosti obavi preko starog prijatelja. Mile i Milo godinama dobro sarađuju, imaju zajedničke poslove, prijatelje, zaštitnike, pa je za očekivati da visokotiražna Pobjeda naredne godine uruči kakvu sličnu nagradu predsjedniku Dodiku. Imajući u vidu da je uoči referenduma u maju 2006. godine naš Mile, zaštitnik vaskolikog srpstva, u Titovoj vili u Igalu okupio ugledne Srbe iz Herceg Novog, i ubjeđivao ih da podrže Đukanovićev projekat stvaranje privatne i nezavisne Crne Gore, možda Mile uz titulu ličnosti 2013. dobije i orden Kralja Nikole.
Nagrada uručena najmlađem i najiskusnijem evropskom premijeru samo je vrhunac dobrih odnosa dvije susjedne države. Bratske odnose nije mogla da ugrozi ni odluka Vlade Crne Gore da prizna nezavisnost Kosova, protjera srpske sveštenike iz crkvi i manastira koji nisu imali crnogorsko već državljanstvo Republike Srpske, osnuje Miraševu Crnogorsku crkvu, ukine i iz škola protjera Njegošev srpski jezik, ostavi bez posla gotovo sve Srbe koji su radili u Vladi, policiji, administraciji… Ni činjenica da je Milo Prvi Crnogorski od istorijskog Londonskog zaokreta 1997. godine nanio više zla Srbima u Crnoj Gori od Smail ag Čengića i Omer paše Latasa, nije mogla da pokvari sjajne odnose braće po vlasti. Puno je bilo iskušenja, ali očito da ima mnogo više nevidljivih veza, interesa i stvari, podzemnih i nadzemnih, koje ih neraskidivo povezuju.
Drago mi je što više ne moramo da razmišljamo i brinemo šta će se kod nas dogoditi u skorije vrijeme, i što vidim da ćemo i mi, kao i naša crnogorska braća, uskoro prodati Elektroprivredu, naše šume, rijeke i jezera, i plaćati najskuplju struju u regionu. Prava je šteta što vladika nije uspio povratiti ono malo mora od Prevlake do Sutorine, pa da i mi privučemo ruske tajkune i za domaću elitu napravimo srpsku pjenu od mora.
U duhu tolerancije, pomirenja, evroatlanskih integracija i suživota, očekujem da naredne godine nezavisne Nezavisne novine za ličnost godine proglase kosovskog pemijera Hašima Tačija, jer bi uprkos pravednoj presudi haških sudija izbor Ramuša Haradinaja mogao uznemiriti domaću javnost. Poslije Dodika, Tihića, Josipovića i Đukanovića, samo još on nedostaje pa da cijela prva postavka složne braće bude na okupu. Ako ne možemo u olimpijskim sportovima, možda se bar ovako dočepamo zlatne medalje u šurdulingu.

Nebojša Vukanović