palpal

Trebinjski portali i paralelna stvarnost

website-1000x500.jpg

Trebinjski portali i paralelna stvarnost

Trebinje je evropski lider po broju portala, i vrlo vjerovatno da u Evropi nema manjeg gradića sa više interet portala po glavi stanovnika. Sa oko 28 000 stanovnika Trebinje ima više od 20 raznoraznih lokalnih portala i blogova, ili skoro po jedan na svakih hiljadu stanovnika. Zbog toga mnogi u šali kažu da u Trebinju ako nisi vinar i fotograf, onda si sigurno urednik ili samo novinar!. Nažalost što je više portala građani su sve manje informisani, a samo filtrirane i strogo kontrolisane informacije prodiru u javnost stvarajući paralelnu stvarnost.

Osnovan davne 2006. godine, Trebinjedanas je bio prvi istinski i dugo vremena najuticajniji lokalni portal na kome su se mogle pronaći sve važne informacije o dešavanjima u gradu i Hercegovini, a na blogu i komentarima povesti koliko-toliko pristojna rasprava i razmjena mišljenja o društvenim problemima. Kako je rastao broj internet korisnika tako je rastao uticaj i popularnost sajta, a potom su naglo počeli da se javljaju novi sajtovi kao pečurke poslije kiše. Nažalost sa brojem portala padali su standardi, pa se danas većina lokalnih sajtova pretvorila u portparole vlasti i lokalnih moćnika. Osim povremeno na Leutaru i Mojoj Herecgovini, na ostalim sajtovima već duže vremena nemoguće je pronaći bilo kakvu kritiku bilo koje anomalije u društvu, a selektovanjem i kontrolom informacija pokušava se ukrasiti i predstaviti boljim naša realnost, koja je često sumorna. Na taj način stvara se paralelni imaginarni svijet koji često nema nikakvih dodirnih tačaka sa realnošću.

Obzirom da je skoro 90% vijesti i informacija na sajtovima su iste i samo prekopirane, možda bi bilo pametno da se urednici dogovore i odrede neku dežurnu osobu koja bi ubacivala provjerene vijesti na sve sajtove, i tako mnogima ostavila puno slobodno vremena kako se ne bi zamarali prebacivanjem i kopiranjem objavljenih agencijskih vijesti i fotografija.

Ja sam se dobrovoljno povukao iz novinarstva, što ne znači da ne smijem i dalje pisati na svom blogu, i ne želim da na bilo koji način pametujem i držim slovo kolegama kako i šta trebaju da rade, ali ipak smatram da bi portali trebali biti daleko otvoreniji i objektivniji. Novinarstvo je veoma stresan, često opasan ali nažalost nedovoljno cijenjen posao, ali novinari bi ipak trebali biti savjest zajednice i korektiv koji će ukazivati na probleme u društvu i dati doprinos ispravljanju brojnih anomalija i devijacija, umjesto što samo slijepo slušaju direktive lokalnih moćnika.

Izvor svih problema su HET i Elektroprivreda čije rukovodstvo prljavim novcima pokušavaju kupiti naklonost lokalnih portala, na sličan način kao što su ucjenama, novcima i pritiscima okupirali cijeli grad. Crni Karađorđe Bjelaković, urednik tzv „portala Trebine 059“ i novi portparol gradonačelnika Petrovića, uz nove portparole elektro-energetskih preduzeća, su najočigledniji primjer koji pokazuje šta su motivi i razlozi za selektivno i potpuno pristrasno i jednostrano pisanje većine portala. Sve je počelo nakon lokalnih izbora 2012. godine, kada su nakon rezultata lokalni moćnici postali svjesni opasnosti i uticaja interneta na javno mjenje, pa su za kratko vrijeme gotovo sve portale stavili pod svoju kontrolu.

Lično sam bio veoma neprijatno iznenađen kada u maju prošle godine nijedan trebinjski portal, sa izuzetkom samo jednog, nije želio da prenese moj Program razvoja Trebinja od 2016. do 2020 iako sam pitao i tražio da se objavi kao plaćen oglas. Ne želim govoriti o svom radu, ali da sam napisao 70 strana o obnovi Alepa u Siriji mislio sam bi se valjda našao neko da to prenese i objavi, bar kao bivšem kolegi sa kojim je radio desetak godina i od kojih su mnogi tražili put do čitalaca i publike upravo preuzimajući moje priloge i istraživačke tekstove.

Svjestan sam da bilo kakvo pisanje i kritika neće uticati na promjenu rada i uređivačke politike lokalnih portala u Trebinju, ali osobe koje danas stoje i uređuju porttale moraju biti svjesni da je njihov rad štetan za grad i zajednicu, i da će se sigurno jednoga dana stidjeti i crveniti zbog onog što danas rade. Časno je prekinuti rad, baviti se samo kulturom, sportom, umjetnošću ili naukom, umjesto što se za mrvice ponižavaju i ljudi i profesija.

Nebojša Vukanović