Treba li nam ovakav prigradski prevoz

autobusi Ubla tursa.jpg

Treba li nam ovakav prigradski prevoz

Trebinje bi uskoro trebalo da dobije prigradski prevoz, i taj potez gradske Administracije je za svaku pohvalu. On će biti od velike koristi i pomoći za stanovnike prigradskih naselja koji će se brže i jeftinije prevoziti do centra grada. Problem je u načinu na koji će se uvesti prigradski saobraćaj, koliko će on trajati, i ko će od njega imati najviše koristi.
Drago mi je da je i poslije kampanje g-din Slavko Vučurević nastavio da preuzima dijelove mog programa, sprovodi moje ideje i planove, ali nije mi drago što od originalne ideje pravi naizgled mala, ali vrlo važna odstupanja. Nije mi jasno zbog čega grad Trebinje nije osnovao vlastito javno preduzeće, kupio minibuse i autobuse, i samostalno organizovao prevoz (na sajtu PIK.BA mogu se naći generalno sređeni Neoplanovi gradski autobusi stari 20 godina za 11 000 KM, a od istog proizvođača gradski autobus star 9 godina košta 48 000 KM. Deset godina stari mercedesovi minibusi sa 20 mjesta, koji bi bili optimalni za prevoz u većem dijelu dana zbog malog broja stanovnika, koštaju od 18 000 do 24 000 KM). U budžetu je za subvencioniranje prevoza obezbjeđeno 220 000 KM, a za te novce grad je mogao kupiti tri velika gradska autobusa, i tri minibusa, što bi bilo više nego dovoljno za otvaranje linija koje bi kružile od Aranđelova, Dražin Dola do Petrovog polja, kao i jedne linije koja bi povezala sva sela u Popovom polju. Neko će pomisliti da je vozni park star 10 godina star, ali ja sam uvjeren da bi bio i bolji i mlađi od onog kojim će privatni prevoznik uskoro prevoziti putnike.
Javno preduzeće „Gradski prevoz“, koje bi osnovao grad Trebinje, zaposlilo bi na početku dvadesetak radnika. Pored osam vozača i konduktera, u novoosnovano preduzeće prebacilo bi se i nekoliko ekonomista, pravnika, čistačica i drugih radnika iz ionako prenatrpane gradske administracije. Osim 220 000 koje će Slavko dati podobnom privatniku, u budžetu bi se za normalno funkcionisanje gradskog preduzeća obezbjedilo još oko 200 000 do 250 000 KM (npr. 100 000 bi se skinulo gradonačelniku sa ličnih doznaka, 100 000 Domu zdravlja i grantovima za stručno usavršavanje i materijalne troškove načelnika Odjeljenja).
Za studente, đake, nezaposlene, invalide i penzionere uvele bi se mjesečne karte od 20 KM, ostali putnici plaćali bi mjesečnu kartu 50 KM, ili po liniji 0.80 KM. Ovaj model gradskog prevoza, koji sam detaljnije prezentovao ljetos i u izbornoj kampanji, obezbjedio bi otvaranje bar dvadesetak realnih radnih mjesta, i obezbjedio trajno rješenje prigradskog prevoza u Trebinju. Zbog malog broja stanovnika sigurno je da prodajom karata gradski prevoz ne bi obezbjedio na početku dovoljno sredstava za normalno funkcionisanje firme, ali bi novci vjerovatno bili dovoljni za gorivo, rezerve djelove i dio naknada za plate zaposlenih. Javno preduzeće bi sigurno osim prigradske imalo i drugu prevozničku djelatnost, prevozilo bi sportiste i druge putnike, vremenom uvodilo linije i imalo više izvora finansiranja.
Nažalost model koji pokušava da uvede g-din Slavko Vučurević nema perspektivu, ukoliko gradska administracija ne planira da svake godine prebacuje ogromne svote novca na račun privatnih dvorskih preduzeća. Koji je interes grada da mjesečno prebacuje oko 20 000 maraka privatnim prevoznicima, i uz to im dopusti da naplaćuju karte putnicima? Kako će naredne godine funkcionisati gradski prevoz ako u budžetu ne bude novaca za subvencionisanje prevoza?
Jasno je da g-din Vučurević već ima postignut dogovor sa bliskim saradnicima i finansijerima, a vrijeme će pokazati da li će najpovoljniju ponudu imati trebinjski Ubla-turs. Neformalni Izborni štab g-dina Vučurevića nalazio se u sjedištu Ubla-tursa (tu se odmah nakon izbora dogodio i incident sa g-dinom Minovom), direktor Ubla-tursa Milan Grubač odmah po preuzimanju vlasti zaposlen je u administarciju kao savjetnik gradonačelnika po Ugovoru o djelu a uskoro će postati direktor Radio Trebinja, i ne terba puno razmišljati kako bi se zaključilo zbog čega se na ovakav način uvodi prigradski prevoz.
Ubla-turs već neko vrijeme posluje sa velikim poteškoćama, plate, doprinosi i druge obaveze prema radnicima i državi kasne već nekoliko mjeseci i uvođenje gradskog prevoza biće najbolji način da posrnula firma uposli autobuse i dođe do svježeg novca.
Narodna poslovica bi rekla da je i vuk sit i ovce na broju, jer će gradonačelnik ispuniti obaveze prema svojim saradnicima i pomagačima, a uz to građanima će se plasirati priča kako se poslije nekoliko mjeseci osjeti napredak i kako su poslije toliko godina dobili prigradski prevoz. Vrijeme će pokazati da će upravo građani i poreski obveznici biti najviše oštećeni, jer čim nestane novaca u budžetu prestaće voziti i prigradski prevoz, a umjesto u vlastitim preduzećima novci će završiti u džepovima podobnih dvorskih privrednika. Zbog toga bi gradonačelnik trebao javnosti da odgovori ko je i kako napravio model i plan uvođenja prigradskog prevoza, gdje je i sa kim provedena javna rasprava kako bi se čula različita mišljenja i mogućnosti, i ko je odlučio da se po ubrzanoj proceduri raspiše javni poziv za subvencioniranje prevoza? Ukoliko se već na početku mandata krupni problemi rješavaju netransparentno na zatvorenim sastancima u krugu nekoliko moćnika, onda one čuvene Slavkove porodice, čija imena već pet mjeseci nestrpljivo čekamo da čujemo, i dalje vladaju našim gradom.

Nebojša Vukanović