palpal

Tragični usud srpskih podjela

sabor_spc_1468_0_0_468X10000.jpg

Tragični usud srpskih podjela

Vjerujem da većina Srba trenutno osjećaja veliku tugu i razočarenje čitajući prateći izvještaje i podjele među srpskim vladikama tokom zasjedanja Sabora. U javnosti se govori da upostoji dubok razdor među vladikama, i da je Sabor počeo burnom raspravom i međusobnim optužbama vladika. Nakon Artemija i Vasilija Kačavende, sada su smijenjeni mileševski vladika Filaret i kanadski Grigoije. Patrijarh Irinej sa crnogorskim mitropolitom Amfilohijem imao je tijesnu prevagu u odnosu na grupu vladika koji su se okupila oko vladike bačkog Irineja. Presudne odluke o navodno su donesene tijesnom većinom i svega jednim presudnim glasom razlike u trenutku dok su pojedine vladike napustile zasjedanje.

Veoma je teško, sa određenom dozom straha i velikom odgovornošću, odlučiti se na pisanje o ovako osjetljivoj temi koja brine svakog vjernika, ali ništa se neće riješiti upornim ćutanjem i guranjem pod tepih. Srbi su imali veliku sreću da su tokom ratova i raspada Jugoslavije za duhovnog vođu imali blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla, velikog podvižnika koji je prezirao luksuz i raskoš, svjedočio skromnim načinom života, istinski praštao i imao razumjevanja čak i za Šiptare koji su ga napadali na Kosovu, i čije riječi i danas odzvanjaju u ušima mnogih iskrenih vjernika. Kao da je predosjećao veliko zlo i stradanje, tako je govoreći 1991. potomcima iznad kostiju kosti mučenika u Prebilovcima poručio da nikada ne smijemo zaboraviti veliko stradanje, al i nikoga ne smijemo da mrzimo i činimo osvetu jer bi stradanje jednog nedužnog pripadnika druge vjere i nacije bacila mrlju na slavnu prošlost i golgotu kroz koju je prošao srpski narod.

Nažalost vrlo brzo su mnogi, a među njima i arhijereji SPC-a, zaboravili patrijarhove poruke i pozive na odgovornost i sabornost. Godinu dana nakon odlaska Patrijarha Pavla smijenjen je vladika raško-prizrenski Artemije, jedan od najistaknutijih boraca za prava i opstanak preostalih Srba na Kosovu, a javnost ni nakon pet godina nije saznala da li je optužnice o navodnim pronevjerama bile montirane ili je Artemije smijenjen zbog „tvrdog stava“ i odbijanja da primi Džozefa Bajdena u Visokim Dečanima.

Od Artemija do Filareta ponavljale su tvrdnje da su optužbe montirane, da iza njih stoje centri moći, a očito da ni crkva nije mogla da ostate imuna na brojna iskušenja i pritiske. Čini se čudnim da su istrage o navodnim finansijskim zloupotrebama počele upravo na raspetom Kosovu, a da se nije obraćala pažnja na brojne informacije u javnosti o raskošnom životu, luksuznim vozilima, nekretninama, milionskim poslovima i zloupotrebama pojedinih vladika koji izgledaju nedodirljivi, i koje možda štite upravo oni centri moći koji stoje iza smjena neposlušnih.
Stiče se utisak da je osim sukoba i afera, ugled crkve u narodu umanjilo i aktivno učestvovanje pojedinih crkvenih velikodostojnika u političkom životu. Crkva mora da ima važnu ulogu i jasan stav kada se govori o važnim nacionalnim pitanjima, ali smatram da je nedopustivo da pojedici drže predizborne govore i voe kampanju političarima koji su umiješani u velike korupcionaške afere .

Poslije ovih događaja potpuno prirodno i bezazleno izgledaje sukobi, podjele i cijepanje stranaka, nedostatak sabornosti i sukobi među političarima. Od obnove Pećke patrijaršije naša crkva je bila stub okupljanja naroda i borbe za slobodu. Nadati se da će crkva ubrzo prevazići krizu, očistiti od ubačenih elemenata, i da će ozdravljenjem crkve započeti katarza i pročišćenje cijele nacije, jer kako je govorio patrijarh Pavle, Boć će nam pomoći ako bude imao kome.

Nebojša Vukanović