Tragične sudbine i dobri ljudi

Tragične sudbine, velika iskušenja, nesreće i teške bolesti nekako uvijek pogode ponajbolje među nama. Ne znam zašto je tako, ali dobri pošteni, duhoviti, šarmantni, pozitivni su često prvi na udaru i nastradaju, iako to svojim životom i ponašanjem nikako nisu zaslužili.

Vijest o pogibiji dobrog Čabe u saobraćajnoj nesreći potresla je mnoge u Trebinju, jer je stvarno bio poseban, srdačan, dobar, duhovit, pozitivan… Ne pamtim kada sam ga sreo a da se nisam od srca nasmijao novom vicu, zgodi, anegdoti…Neka prijateljstva su toliko jaka i ukrštena da ih čak i tragična smrt poveže. Sudbina je htjela da Čaba pogine na istoj kratkoj dionici puta, od Tuli do Aleksine Međe, na kojoj je prije par godina na sličan način poginuo njegov ponajbolji prijatelj i moj školski drugar Bojan Riđišić.

Pokojni Riđa je, bez pretjerivanja, bio jedan od najboljih ljudi u mojoj generaciji, uvijek vedar, nasmijan, pozitivan, spreman da skoči i pritekne u pomoć. Svaka riječ o pokojnom Riđi i Čabi je suvišna, i teško je riječima opisati njihov kratak život i brojna dobra djela po kojima ću ih pamtiti. Njihova tragična sudbina nije samo gubitak za njihove porodice već cijeli grad. Bog da im dušu prosti, i nadam se da će dobri Čaba i Riđa i gore na nebu nastaviti da se skupa druže i provode, kao nekada u Galeriji i Drijenu…

 

Nebojša Vukanović