Tito i Ćapa

Drug Ćapa se potpuno izgubio u vrtlogu transformacija i prilagođavanja okolini. To potvrđuju i fotografije sa nedavne svirke u Kršu i „Večeri Trebinjaca“ na kojoj je drug Ćapa pozirao sa istaknutim drugom Titom na lančiću, na koga je toliko ponosan da ga je uporno isticao u prvi plan. Foliranja i glume je ipak previše, jer treba posvirati ali i za pas zataknuti!

Drug Ćapa se na večeri Trebinjaca lijepo provodio i pozirao pokušavajući da pridobije koji glas Bošnjaka iz Trebinja koji trenutno žive u Danskoj i Švedskoj. Čudi me da drug Ćapa na druženje nije ponio svoju staru majicu sa likom Vojislava Šešelja, jer je aktuelni predsjednik trebinjskih socijalista bio i prvi Šešeljev radikal u Trebinju koji je davne 1993. godine osnovao Opštinski odbor Srpske radikalne stranke i bio povremeni član Centralne otadžbinske uprave? Drug Ćapa je kao prvi šešeljavac  u Hercegovini u radikale ušao 30.4.1993. godine, i bio 15 335 radikal u svim srpskim zemljama.

Ćapa se učlanio u radikale čak prije i pokojnog vojvode Neđa i Rada, ali i svog koalicionog partnera Dražena Dunđera, aktuelnog lidera šešeljevih radikala u Bileći i Hercegovini. Pedantni radikali su precizno bilježili sve podatke o svojim članovima, pa su i o drugu Rajku Ćapinu, tada gospodinu,  sačuvali sve podatke, od datuma rođenja, učlanjenja i broja fiksnog telefona do adrese u Hrupjelima, plaćene članarine i tadašnjeg zanimanja ugostitelj. Drug Ćapa se sada nerado sjeća i govori o svojoj radikalskoj fazi, i vjerujem da tokom svirke u Kršu nije svojim prijateljima puno hvalio o saradnji sa Šešeljom, a možda i Vučićem, Tomom Nikolićem. Ipak nema sumnje da su albumima sa Šešeljom i vojvodama sačuvani ako se ponovo preokrene situacija.

Balkan je turbulentno područje, pa kao što su se 1944. masovno bacale šubare i kokarde a lijepile crvene petokrake, tako su 1991.i 1993. godine petokrake odbačene, a mnogi istaknuti komunisti su ih zamenijenili kokardama, kako bi se bolje uklopili u promjene sa početka 90-ih. Na taj način je izbalansirana i jedna istorijska epizoda, jer su mnogi radili suprotno od svojih đedova, koji su petokrakama spašavali glave u vremenima smutnji. Drug Ćapa je veoma iskusan, i prošao je dug razvojni put od mladog skojevca i uzornog komuniste, preko prvog radikala, šešeljevca i četnika grada Trebinja, do prvog socijaliste-vjernika.

Drug Ćapa je veoma prilagodljiv svim situacijama, pa je nedugo posle Otadžbinskog rata odbacio Šešelja i kokardu i ponovo stavio petokraku i druga Tita, napustio radikale i prešao u socijaliste kada su preuzeli vlast sa Dodikom 1998. godine. Od tada Ćapa pliva u svim vodama, uklapa se u sve situacije i vlasti, a sa promjenama načelnika mijenja funkcije. Od Dobra, preko Slavka do Luke, penjući se stepenicu po stepenicu, Ćapa je od načelnika Odjeljenja dogurao do direktora Doma penzionera i ima ambiciju da u oktobru postane narodni poslanik. Sa tim ciljem i slike sa lančićem i drugom Titom su postavljene u promotivne grupe na društvenim mrežama kako bi se mladima poslala lažna poruka kako se socijalisti tobože  bore za pravdu i jednakost. Kako se bore najbolje je pokazao Zapisnik profesora Papovića na kome se nalaze imena mnogih „uglednih“ socijalista.                                                      

Drug Ćapa je uzorni komunista koji obilazi partizanske spomenike, ali i vjernik koji pred Vaskrs farba i dijeli jaja svojim sugrađanima. Ima ga svugdje, i na liturgijama u crkvi, i na slavama,  ali i sjednicama gradskog Komiteta Partije i republičkog Centralnog komiteta.  To je običaj kod pripadnika tzv „Trebinjske stranke“, koji funkcije i privilegije ne ispuštaju iz ruku ni poslije odlaska u penziju.         

Iako su naši politički kameleoni bez stava i riječi, ambicije su im do neba, i vjerujem da će se drug Ćapa do nove godine, ako prođe, brzo zasititi funkcijom narodnog poslanika i od šefa Perice Pinokija Đokića tražiti neku višu funkciju, recimo izvršnog direktora Elektroprivrede!? Prenaglašeno potenciranje Ljube Čupića i narodnih heroja ima za cilj da se radikalska faza što dublje potisne u zaborav.

Nažalost umjesto brige o opštem dobru, kolektivnim interesima i napretku društva, politika se kod nas pretvorila u baru i trgovinu, a umjesto idejama i programom političari se takmiče zloupotrebom države i javnih preduzeća, podmićivanjem, lažnim obećanjima, sitnim prevarama i trgovini. Zbog toga smo potonuli na samo dno, mladost nam bježi glavom bez obzira, a za uređenim i razvijenim zemljama kasnimo nekoliko svjetlosnih godina.

Ruku na srce treba priznati da Ćapa nije zao, loš i pokvaren kao neki drugovi, poput Ljuba, Lučijana i ostalih, ali ipak je pretjerao i trebao bi se na vrijeme umiti hladnom vodom.

 

Nebojša Vukanović