palpal

Tihi Don

Godinama govorim da je vladajuća Partija i koalicija uređena i funkcioniše kao klasična mafijaška organizacija. Jedan čovjek na vrhu o svemu odlučuje, a na lokalu prvi čovjek takođe donosi sve odluke i okružen je poslušnicima koji ga slijepo slušaju i izvrašavaju svaki zadatak. Organizacija je spremna na sve, a međusobni odnosi unutar organizacije i sa partnerskim klanovima, u javnosti poznate kao „stranke vladajuće koalicije“ razgovara se jezikom prijetnji, ucjena, iznuda, poniženja, uklanjanja… To potvrđuje i stenogram između don Luke Lučijana Petrovića, gen-seka Partije i kapo di tuti kapi u Trebinju, i Slaviše Jankovića, upravnika Okružnog zatvora u Trebinju i predsjednika…

   „Ako ti ja kažem da nećeš biti onda nećeš biti upravnik. Ali šta tebi fali. Bio si protiv mene, kaznio si mene, ako ja to dokažem, Nebojša Milivijević je kažnjena, pokažem da su optužbe tačne, ma džaba tebi sve prijetnje. Džaba sve prijetnje. Ne, nećeš dobit nikoga, samo zato što si bio protiv mene…“

Ovo je na ulici don Luka poručio Slaviši Jankoviću, koji je ćutao i slušao, a potom je drski i licemjerni Tihi Don otišao da ga prijavi policiji kako je on tobože žrtva prijetnji.

Postavlja se pitanje ko je Luka Petrović pa može on da smjenjuje ljude, sklanja ih, ostavlja bez posla? Kakve veze ima Elektroprivreda RS sa zatvorom, i kako on iz Elektroprivrede RS može smjenjivati upravnika zatvora? U kakvom to šizogenom sistemu i društvu živimo kad gen-sek jedne Partije može smjenjivati predsjednika Gradskog odbora druge stranke, kao što Tihi Don skida glavu „koalicionim partneru“ Slaviši Jankoviću?

Najnoviji sukobi unutar „vladajuće koalicije“  u Trebinju najbolje oslikavaju stanje unutar režima, odnose među „strankama“ i potpunu kriminalizaciju društva od samog vrha.

Nema nam spasa i oporavka sve dok sa vlasti ne skinemo one koji bi da upravljaju gradom i državom kao mafijaškom organizacijom, klasičnim mafijaškim manirima, ali i dok se ne vratimo u instiruciionalne okvire, poštovanje zakona, pravila, pravne države i vladavine prava a ne samovolje pojedinca.

 

Nebojša Vukanović