Teme za razgovor Dodika i Čovića

Režimski mediji danima najavljujui daju veliki značaj današnjem sastanku lidera Blajburške koalicije Milorada Dodika i Dragana Čovića, kao da će se Dodik sastati sa Trampom a ne ključnim koalicionim partnerom. Drugi postizborni sastanak za manje od mjesec dana  je očekivan, jer će Dodik umjesto Čovića biti hrvatski član Predsjedništva BiH, zalagati se treći hrvatski entitet, razgradnju Dejtona, blokirati tužbe BiH protiv Hrvatske. To je samo nastavak izdajničke prohrvatke politike Milorada Dodika, od sramne predaja jasenovačke građe, crtanja karata na kojima Hercegovinu predaje Hrvatskoj, do kandidovanja unuke đeda Peje i postavljanje (polu)Hrvatice na funkciju predsjednika Republike Srpske, što predstavlja veliku uvredu, poniženje i trajnu sramotu za srpski narod.

Nema sumnje da će ključna tema sastanka biti kako da se Dodik i njegov SNSD ubace u vlast u zajedničkim institucijama BiH, kako bi se ojačala osovina SNSD – HDZ, te da se Dodiku daju jasne instrukcije kako najmudrije i najefikasnije da radi za hrvatske interese. Dodiku se žuri jer želi da što prije instalira svoje kadrove na ključne pozicije u Sarajevu, kako bi ojačao svoju poziciju, ali zna da to neće biti lako. SDA i HDZ-u se sa druge strane ne žuri, jer već imaju svoje ministre i kadrove u Savjetu ministara, i u pregovore ulaze sa maksimalističkim zahtjevima. Dodik pokušava da SDS, ili bar njegov dio preko kontrolisanog Obrena Petrovića, uvuče u zajedničke pregovore kako bi imao jaču poziciju. Događaji  iz 2013. i izbacivanje SDS-a iz zajedničkih institucija nakon poraza na lokalnim izborima, ili sada sa DNS-om i Pavićem,  pokazuju koliko je Dodiku iskreno stalo do srpskog jedinstva u Sarajevu, i kako je spreman da odbaci svoje partnere čim ih potroši i iskoristi. Zato će sada Čoviću dati velika obećanja i snažno zalaganje za hrvatske interese, samo da se ubrzaju procesi i što prije uđe u vlast.

Mnogo je važnih tema o kojima bi Dodik i Čović trebali da razgovaraju, i nadam se da će Dodik upitati lidera HDZ-a šta je sa pukovnikom Vojske Republike Srpske Danetom Lukajićem, koji je uhapšen prije tri mjeseca u Hrvatskoj kada je pošao na pomen žrtvama ustaškog zločina na Velebitu. Nažalost naše vlasti su veoma brzo zaboravile srpskog oficira i nisu učinile ništa da se oslobodi pukovnik koji je uhapšen zbog smiješnih konstruisanih optužbi. Druga tema o kojoj bi svakako trebalo da razgovaraju je položaj Srba u Federaciji i kantonima gdje su Hrvati većina, i gdje HDZ godinama ne želi da sprovede odluku o konstitutivnosti srpskog naroda. Glamoč, Drvar, Grahovo i Ivanica pored Ravnog su mjesta većinski naseljena Srbima, ali kantonalne vlasti na čelu sa HDZ-om namjerno ostruišu razvoj opština i masovniji povratak stanovništva, pa bi trebalo razgovarati o promjeni antisrpske politike HDZ-a, i jače podrške srpskim povratnicima, posebno u mjestima gdje su većina.

Čovićev HDZ je na vlasti u Hrvatskoj, pa bi svakako trebalo razgovarati o teškom položaju zapostavljenih srpskih povratnika na prostoru bivše Republike Srpske Krajine. Trenutno su u Hrvatskoj snažni pokušaji revizionizma i prekrajanja istorije, minimiziranja ustaških zločina i genocida u Jasenovcu, pa imajući u vidu da je Dodik veleizdajničkom predajom Jasenovačke građe dao mogućnost Hrvatskoj da otvori ovo pitanje, red bi bio da Dodik otvori ovo pitanje i utiče na Čovića, HDZ i katoličku crkvu da prestanu sa glorifikacijom Ante Pavelića i ustaškog pokreta, opravdavanja i minimiziranja zločina i genocida počinjenog nad Srbima u Hrvatskoj u 20-om vijeku.

Puno je otvorenih pitanja i problema srpske manjine u Hrvatskoj i Federaciji, ali nažalost problemi našeg naroda ne interesuju puno Milorada Dodika, i zato se bojim da sa Čovićem neće razgovarati o ovim važnim nacionalnim pitanjima već isključivo ličnim i partijskim interesima.

 

Nebojša Vukanović