Svilen gajtan i okupacija Trebinja u dvije slike

Dva odbornika DNS-a, ili onog što je ostalo od ove stranke nakon što se Dodik obrušio na nju i njene „mangupe“ posle izbora, juče su izbačena iz trebinjske skupštinske većine, a Bojan Šapurić je smijenjen sa funkcije potpredsjednika Skupštine grada Trebinja. Šapurić i Peko Ivanković bili su suzdržani tokom glasanja o novom zaduženju grada i 5,5 miliona maraka kredita, a dr Miku i kumu Luki bio je dovoljan i taj mali stav, koji se kosio da njihovim interesima, da im nabace svilen gajtan oko vrata i slome kičmu.

Kao da sam znao, čuvši da je na početku sjednice tražio skidanje zaduženja sa Dnevnog reda sjednice,  juče sam u bifeu Skupštine, nakon rasprave sa Banjkom, rekao Šapuriću da je bolje da sam podnese ostavku, nego da ga oni ponize i izbace. Prošlo je svega par sati, i moja predviđanja su se obistinila, jer znam kako vlast i nakaradni sistem funkcionišu, koliko su vlastodršci plašljivi, bolesni, osvetoljubivi… Vlast vlada pokorenim narodom strahom i represijom, a teror je vidljiv na svakom koraku. Pokušaj jedne stranke, koja je dio vlasti 20 i kusur godina, da ima svoj stav o nekom pitanju, završio se udarcem nogom u zadnjicu i ponižavajućim izbacivanjem iz tzv „koalicije“, što je najbolji pokazatelj demokratije, slobode mišljenja i stanja u društvu.

Jedan zanimljiv detalj sa početka jučešnje sjednice najbolje govori kakva je situacija u okupiranom Trebinju, koga je nažalost obmanom naroda pokorila potonja žgadija. Prebjegli odbornik Dušan Kovač, koji je iz SDS-a odmah nakon izbora prešao u Lukino krilo i nagrađen za izdaju poslom u elektro-energetskom sektoru, pokušao je juče da se javi za riječ i diskutuje, ali je odustao nakon što se gradonačelnik Miko dr Ćurić vidio na ekranu prijavu, okrenuo se i pokazao mu prstom „ne ne“, nakon čega se jedan od izdajnika Kovača odmah odjavio. Dakle ne treba se čuditi što tzv „odbornici“ vladajuće koalicije ćute, jer oni ne smiju da pismu niti misle, već samo klimaju glavom i rade što im gazde kažu. Ako su izabrani narodni predstavnici ćutljivi poslušni robovi, onda se suvišno upitati se kakvi su okovi na nogama naroda.

Dvije od stotinu mogućih slika okupacije Trebinja, koga su koristeći slabost društva porokile kukavice, kumovi, nekoliko moćnika i porodica, vidljiva je na svakom koraku. Građani nažalost žive u stalnom strahu bojeći se da će ih vlastodršci kazniti, ostaviti bez posla, ugroziti egzistenciju… Zbog toga je borba za skidanje lanaca i okova, istinsku slobodu ljudi koji misle, smiju javno da govore, iznose stavove bez straha i kazne, prioritet nad prioritetima, jer samo slobodan čovjek i društvo može da izađe iz bijede, siromaštva, ekonomske krize, i živi životom dostojnim čovjeka 21-og vijeka.

 

Nebojša Vukanović