Svetosavci sa petokrakom

Skola sa petokrakom.jpg

Svetosavci sa petokrakom

Da se u Trebinju ništa ne događa slučajno, i da se malo toga promijenilo u poslednjih 70 godina govori nam i tabla na obnovljenoj staroj školi u selu Zagora na Trebinjskim brdima. Društvo je prepuno prerušenih komunista koji su naprasno postali veliki bogobojažljivi vjernici, koji idu u ckrvu kao nekad u Partiju kako bi bili viđeni a ne kako bi se iskreno molili Bogu. Da su istinski vjernici, kako pokušavaju lažno da se predstave, sigurno bi se bojali Boga i ne bi ovako sistematski opljačkali i uništili sopstveni narod gomilajući oteto bogatstvo, što je u suprotnosti ne samo sa 10 božijih zapovjesti, već sa svim hrišćanskim kanonima i načelima.

Gradonačelnik Petrović luksuzno je u svom „Zagorskom kompleksu“ obnovio i školu sa fudbalskim terenom i gradskom rasvjetom, te na zidu škole postavio tablu na kojoj se osim Vladi blagočestivo zahvaljuje i svom bratu Radu, svetosavcu i pravoslavcu, na pomoći u obnovi kompleksa Zagora. Na susjednom zidu, samo par metara pored, Luka je uglancao i obnovio tablu sa petokrakom iz 1961. godine na kojoj piše da je upravo u Zagori,među Petrovićima, još 1942. osnovan prvi Komitet Komunističke partije Jugoslavije za cijelu južnu Hercegovinu!? Luka zna da je upravo zahvaljujući crvenoj petokraki došao do ogromnog bogatstva i funkcija, i da je trčkaranje za mentorom Grigorijem samo jedna od faza u razvoju i kretanju kroz nakaradni sistem pod okriljem Službe i Partije.

Blagočestivi prepodobni svetosavci i pravoslavci sa crvenom petokrakom na čelu, poput Luke i sličnih, su jedna od najopasnijih pojava u društvu. Posebno je pogubno što je i naša mnogostradalna Saborna i Apostolska Crkva napadnuta od strane prerušenih lažnih vjernika i službenika koji su ubačeni od Partije i Službe kako bi urušili ugled i kontrolisali jednu od najvažnijih institucija i stubova srpskog naroda.

Uglancana petokraka na školi u Zagori govori nam zašto Luka ne dozvoljava da se eshumiraju i dostojno sahrane kosti nedužnih srpskih domaćina koji su strijeljani 44 i 45 u gradskom parku, zašto gazi novinare i guši medijske slobode, zašto se trpe poniženja od potomaka onih koji su u u jamu bacili naše pretke, i zašto porobljeno Trebinje danas umnogome podsjeća na 1948. godinu. Udbaši više ne nose brkove i kožne kapute, jer su se u međuvremenu prilagodili vremenu, ali osim sofisticiranih metoda zastrašivanja i kontrole ljudi suštinski se ništa nije promijenilo. O tome mogu i lično da svjedočim jer su potomci onih koji su mog đeda Filipa zvanog Kubura zatvarali i maltretirali jer se protivio zadrugama, otimanju zemlje, imovine i bogatstva, sada popisuju i plijene imovinu, maltretiraju i proganjaju mene i moju porodicu.

Nažalost umjesto napretka stanje se ubrzano pogoršava. Vjerujem da je bilo manje pritisaka na medije, disidente i građane, Trebinjci su živjeli mnogo slobodnije i u pravednijem društvu za vrijeme komunizma, posebno nakon Titove smrti, nego danas kada su na vlasti skojevci prerušeni u lažne vjernike, patriote, svetosavce i pravoslavce.

Zbog toga je potrebno ne samo promijeniti vlast, već cjelokupan nakaradni sistem i napustiti začarani krug. Proces lustracije jedan je od najvažnijih preduslova za stvaranje slobodnog i uređenog društva koji će omogućiti građanima na ovim prostorima život dostojan čovjeka 21-og vijeka.

Nebojša Vukanović

Ostavite odgovor