Suza srpska nema roditelja

 

Smrt generala HVO Slobodana Praljka na samom kraju rada Tribunala u Hagu je simboličan pucanj u čelo ove nakaradne monstruozne međunarodne institucije koja je protekle dvije i po decenije dijelila sve samo ne pravdu. Pokojni Praljak je ispijanjem otrova skrenuo pažnju svjetske javnosti na nehuman odnos i selektivnu pravdu haških pravednika, pokazao da je imao savjest i bio iskreno ubijeđen da nije odgovoran za zločine koji su se dogodili, jer bi uprkos presudi uskoro izašao na slobodu jer je odležao skoro 2/3 kazne. Umjesto pravde, pomirenja i satisfakcije žrtvama, Haški tribunal je skandaloznim radom i presudama samo produbilo i izazvalo nove podjele među narodima u bivšoj Jugoslaviji. Vjerovatno je to i bio jedan od glavnih ciljeva njegovih osnivača i mentora, koji su prije osnivanja Tribunala nepravde uzrokovali razbijanje i krvavi rat u Jugoslaviji.

Završetak svih procesa pokazao je da su Srbi u proteklom ratu jedini bili legitimna meta, da su se mogli ubijati i progoniti kao glineni golubovi bez straha od posledica i neke kazne. Bez obzira na sva stradanja u proteklom ratu, skoro da niko nije osuđen za zločine počinjene nad Srbima. Iz Hrvatske je, prije i tokom „Oluje“ protjerano preko 400 000 Srba, ubijeno je više od 10 000 Srba, spaljeno je i sravnjeno sa zemljom više stotina srpskih sela i naselja, ali niko od čelnika Hrvatske vojske i države nije odgovarao za ove strašne zločine.   Gotovini i Makraču zbirnih 40 godina zatvora poništeno je u drugostepenom procesu, pa su oni, kao i ostali oficiri Hrvatske vojske oslobođeni i amnestirani za dešavanja u kojiam su Srbi zbrisani iz Hrvatske.

Sa Kosova i Metohije protjerano je 250 000 Srba, više hiljada je ubijeno ili se još vode kao nestali, ali uprkos tome niko od čelnih ljudi terorističke organizacije OVK nije odgovarao za monstruozne zločine. Haradinaj i Limaj su oslobođeni nakon što su pobili većinu svjedoka svojih zločina, a samo su 2 stražara Albanca u Hagu osuđena na simbolične kazne zbog ubistva srpskih civila.

Tokom građanskog rata u BiH Srbi su protjerani sa polovine teritorije, poginulo je oko 30 000 Srba, više hiljada ih je prošlo kroz razne logore i preživjelo užasne torture, ali su Naser Orić i ostali oficiri Armije BiH oslobođeni za zločine uprkos brojnim dokazima. Uprkos snimcima i brojnim dokazima, komandant Petog korpusa Atif Dudaković, drugi oficiri i političke vođe nikada nisu bile ni optužene za ratne zločine. Ubijanje Srba je postalo legitimno i dozvoljeno jer su oni unaprijed bili etiketirani kao monstrumi i zločinci, iako su u prošlosti, kao i u ratovima 90-ih, preživjeli užasna stradanja i samo u 20-om vijeku izgubili oko 2 miliona ili četvrtinu ukupnog broja stanovnika.

Tri četvrtine svih izrešenih kazni, oko 1 200 godina, dosuđeno je Srbima, dok je 6 čelnika HVO-a i nekoliko oficira Armije BiH osuđeno u Hagu isključivo za zločine koje su međusobno počinili Hrvati i Bošnjaci tokom sukoba 1993. i 1994. godine.

Cjelokopno vojno i civilno rukovodstvo Srbije, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine od Miloševića, Plavšićke, Krajišnika. Karadžića, Martića i Babića do generala Mladića, Lazarevića i Pavkovića, osuđeno je u Hagu na dugogodišnje ili doživotne kazne zbog komandne odgovornost bez ijednog dokaza i naredbe za zločine, dok su teroristi poput Haradinaja, Tačija ili Limaja nagrađeni za svirepa ubistva.

Prije desetak dana Kolinda, Plenković i hrvatski čelnici su likovali zbog „pravde“ pravednih haških sudija i izrečene doživotne presude generalu Ratku Mladiću tražeći da on odgovara i za događaje u Krajini dok je bio komandant Kninskog korpusa. U najmanju ruku je licemjerno slušati kako su se haški pravednici nakon samo 10-ak dana pretvorili u marionete, nepravedne i pristrasne sudije koje sude nevinim Hrvatima.

Suza srpska nema roditelja u međunarodnoj nepravdi, a ništa se drugo nije ni moglo očekivati ako se ima u vidu ko je i sa kojim namjerama osnovao Tribunal i bio mentor haškim kadijama. Umjesto bilo kakvog zaključka dovoljno se samo prisjetiti stihova velikog Njegoša iz Gorskog vijenca:

 

Pleme moje snom mrtvijem spava,

Suza moja nema roditelja,

Nada mnom je nebo zatvoreno,

Ne prima mi plača ni molitve,

U Ad mi se svijet pretvorio,

A svi ljudi pakleni duhovi.

 

Nebojša Vukanović

Ostavi komentar