Strašni sud u Grahovu

Prošle godine bio sam prvi put u Grahovu, i strašan je osjećaj vidjeti razoren gradić 25 godina nakon rata, a po ruševinama i izgledu grada mogli bi se zaključiti da su juče okončana ratna dejstva. Pust grad u kome nema ni ambulante, Doma zdravlja niti osnovnih uslova za život slika je maćehinskog odnosa kantonalnih, federalnih i državnih  vlasti i institucija prema ovom malom i zaboravljenom mjestu proteklih četvrt vijeka, a možda i mnogo duže jer je Grahovo bilo zapostavljeno i u bivšoj Jugoslaviji.

Umjesto da pomognu povratak i oporavak, otvore neko proizvodno i održivo radno mjesto i pokušaju zadržati nešto omladine i života u zaboravljenoj opštini na kraju svijeta, u Grahovu se ilegalno i nezakonito deponuje opasan medicinsku otpad iz Italije, uvezen u doba korone iz najvećeg žarišta.

Tuga, kad i čemer… Svaki komentar je suvišan, jer teško je pronaći prave riječi kojim bi se opisao maćehinski odnos, neljudskost, bahatost i odsustvo bilo kakve kolektivne svijesti, morala, čestitosti, obraza…

Malobrojni srpski povratnici i mještani okupili su se danas i blokirali put prema Kninu i Drvaru kako bi skrenuli pažnju javnosti i institucija na užasan neljudski odnos, očekujući da se smeće ukloni i otjera na adekvatnu deponiju, da se spriječi izbijanja zaraze, infekcije i zagađenje životne okoline, ali pitanje hoće li bilo ko da reaguje bez većeg pritiska javnosti.

Strašan je maćehinski odnos prema Grahovu, a neke stvari su prešle sve granice. Odgovorni koji su dozvolili ovaj skandal i ilegalno odlaganje otpada trebali bi da se izvedu pred lice pravde, uzeli novac za sraman posao, a Grahovo je odavno zadlužilo bar malo pažnje i konkretnih investicija kako bi se poniženim i obespravljenim građanima drugog reda omogućio život dostojan čovjeka 21-og vijeka.

 

Nebojša Vukanović