Štrajk glađu, šesti dan

Maja Kostović, sportski novinar iz Foče, nastavila je štrajk glađu šesti dan. Lokalne i republičke vlasti i dalje ćute. Njenu objavu sa društvene mreže „fejsbuk“ prenosim u cjelosti..

 

Šesti dan… Čekajuci infuziju…
Juče mi je dala snagu, vjerujem da će i danas. Mada mi nisu trebali ženski problemi na sve ovo… 😔
Foča i dalje ćuti… Spavate li mirno bivše kolege?
Načelnik po drugi put poziva mamu na sastanak. Ciljano, jer mama je predobra žena, naivna, njoj može pričati kako posla nema. Poručila sam mu da mu stojim na raspolaganju za razgovor telefonom (jer nisam u stanju izaći), ovo se tiče mene, punoljetna sam i na mene niko nikada nije imao uticaja. Ali sam zamolila da me poštedi šarenih laža i bajki, vec da se možemo čuti samo sa konkretnim prijedlogom – tj.ponudom posla. U suprotnom, laži da nema mjesta samo mi stvaraju bijes, gnijev a to mi troši snagu. A ne želim da im je dajem sada…
Hvala dragom Bajramovic Alenu na razgovoru danas i želim mu brz oporavak od korone. I znam da me volite, ja vas jos više. ❤
Hvala svim prijateljima i nepoznatim ljudima na podršci, daje mi snagu.


I hvala Fočanskim novostima, jednom jedinom mediju iz Foče (u kojoj se sve dešava) na kontaktu i novinarskoj profesionalnosti.

P.S. Nisam vas zaboravila, cujemo se čim primim infuziju.
I SVE VAS MOLIM – BEZ SAŽALJENJA. NEMA POTREBE ZA TIM I TO MI NE TREBA! OVO JE MOJ VID BORBE ZA PRAVDU SVIH NAS NEPODOBNIH I ZA OSNOVNA LJUDKSA PRAVA – NA ŽIVOT I RAD!
Idemo dalje…💪❤

 

Sada kada sam skupila malo snage, da upoznam svoje prijatelje, ali prije svega gradjane Foce koga su zaokružili na izborima i koga su izabrali za načelnika. O saradnicima neću da trošim riječi.
Kao i svaka majka, i moja je zabrinuta za svoje dijete koje narušava zdravlje. Pokušala je stupiti u kontakt sa nekim iz vlasti i nakon nekoliko upornih pokušaja, prezauzetog načelnika je uspjela dobiti. Na molbu da učini ma sta – načelnik je odgovorio – ja Miro ne mogu ništa, nema uslova za zapošljavanje?! Da ne nabrajam al evo – ima zamjenik direktora Komunalca, primljen bez konkursa.


Pozvala je mama i kabinet predsjednice Republike Srpske. Gospodin koji se javlja zakukao je koliko dugo je tražio posao, kako je pogrešan način davati izjavu za BN televiziju (oni nas kritikuju), pomenu mama i medije koje ocekujemo – Avaz i FTV (kaže pa to su Bosnjaci, oni nas ne vole), kako oni nemaju rješenje… Pitanje je glasilo kako da pomognem svom djetetu da sačuva zdravlje?!
I neću stati, sada jos više, pa neko će „sletiti“ – oni ili ja. Samo sto ću ja otici kao Čovjek, a oni pokazuju koliko su loši ljudi jer im, sem svog džepa, nista nije sveto – pa ni ljudski život. O ljudskim sudbinama ne želim da pričam.
I Milane Vukadinoviću, sram te bilo, ne kao načelnika, nemaš ti muda da se suprstaviš Veljku (pa prijavi me sad što ti ime pominjem), već kao čovjeka (ipak to nisi), sto žmiris na ono sto se dešava u tvom gradu. Mogla je pomoći dobra volja i pitanje kako si, ali treba imati obraza i za to. Ja ga imam.
I nemam sad novca ali sam bogata, mnogo bogatija od tebe kao čovjek.