Srbenda na Kaspijskom jezeru

Malo je tako velikih srbendi, rodoljuba i patriJota, kakav je Milorad Dodik, srBski član Predsjedništva BiH. Osim izborne krađe, kupovine i raznih zloupotreba, Dodik je dobio izbore zahvaljujući prije svega manipulacijom masama kako je on tobože veliki rodoljub koji brani napaćeno srpstvo od neoosmanizma, najezde Turaka, islama, vehabija, Bakira, SDA.. PatriJota je tvrdio da on neće biti kao „izdajnici“, „bakirovci“ i „podanici“ u balkanskom Teheranu sa previše džamija i hodža koji arlauču, kako je slikovito opisivao Sarajevo, a glavno oružje u borbi bila je srpska zastava i trobojka!?

Srpstvo je palo već prvi dan kad je ušao u zgradu Predsjedništva, kada je bez otpora srpski barjak ukloljen iz hodnika ispred njegovog kabineta, a potom se jedno vrijeme napaćeno srpstvo branilo i održavalao malom značkom na reveru Dodikovog sakoa, ali je i značka brzo otpala. Velika Srbenda i PatriJota toliko se promijenio i postao konstruktivan, nestao je strah od islama, muslimana i Teherana,  da se počeo javno hvali fotografijama sa iranskim ajatolahom, Homeinijevim i Hamneijevim nasljednikom.

Pohvale koje dolaze od predsjednika Azerbejdžana Alijava prijaju sigurno Dodiku, dok se iz Bakua hvali na svojim medijima, a vjerovatno je razgovor bio poučan jer je velikog srbendu sigurno interesovalo kako Alijevi, otac i sin, suvereno i autoritarno vladaju Azerbejdžanom pune tri decenije!? Mnogi će tek sada shvatiti zašto je Milica Marković zabila nož pravoslavnim Jermenima i napisala sraman jednostran Izvještaj Savjetu Evrope o Nagorno -Karabahu,  stajući otvoreno na stranu šitskog Azerbejdžana, jer je uvijek dovoljno samo pratiti tragove novca kako bi se došlo do motiva i pozadine.

Lažni patriotizam i nacionalizam  Dodika i SNSD-a je demaskiran i ogoljen, svakome je postalo jasno o kome se radi, al ostaje za razmišljanje i posmatranje kako se stotine hiljada ljudi uporno hvatalo na istu udicu u više navrata, kako nisu vidjeli šumu od jednog drveta, i o kakvoj se kolektivnom suicidnom poremećaju radi.

 

Nebojša Vukanović