palpal

Specijalne veze

Dodik_Vucic_zagrljaj.jpg

Specijalne veze

Tokom perioda Vlade Vojislava Koštunice, koji je uprkos nekim manana po mom skromnom mišljenju bio istinski srpski patriota i najuspješniji posleratni srpski premijer, Srbija i Republika Srpska imali su korektnu i konkretnu saradnju, te istinske specijalne veze i odnose. Privrednici iz Srbije otvarali su firme i predstavništa u Srpskoj a Koštunicima Vlada bila je toliko jaka da je prebacila Vladi Republike Srpske 1,3 milijarde maraka za Telekom kako bi Srpska imala akumuliran kapital za ubrzani razvoj i kapitalne projekte.

Dodik je proćerdao i sa svojim tajkunima i kumovima podijelio ne samo 1,3 milijarde od Telekoma, već i 3 milijarde novog spoljnog duga i više od milijarde maraka skupih obveznica i hartija emitovanih na domaćem tržištu a da nije urađen nijedan kapitalni i razvojni projekat. Specijalne veze sa Srbijom su umrle i pretvorene su u uzajamna predizborna slikanja Dodika sa liderima sa one strane Drine. U proteklih 10 godina ne samo da Srbija nije imala nijednu važniju investiciju na području Republike Srpske, već su predstavništva mnogih velikih srbijanskih kompanija izmještena na teritoriju Federacije BiH jer su tamo povoljniji uslovi poslovanja. Umjesto jačanja uzajamne saradnje i privrednih aktivnosti, odnosi između Srbije i Republike Srpske svedeni su na predizborne zajedničke sjednice dvije Vlade, grupna fotografisanja i patetične govore. Umjesto važnih investicija iz matice u Republiku Srpsku, milionska sredstva se uglavnom odlijevaju u suprotnom smjeru i služe za kupovinu naklonosti novinara, medija, raznih analitičara i političara.

Beskrupulozni Dodik po potrebi se fotografiše sa Koštunicom, Tadićem, Đilasom, Nikolićem ili Vučićem, zavisno od toga ko je na vlasti u Srbiji i ko mu može donijeti neki predizborni poen. Tako je Boris Tadić nakon gubitka na izborima izbrisan iz dodikovog imenika, a Vučić i Nikolić su evoluirali od abortusa i pobačaja u „iskrene“ prijatelje i strateške saveznike. Više je nego očigledno da se srpski premijer opredjelio za jednu stranu i aktivno učestvuje u Dodikovoj kampanji za predstojeće lokalne izbore iako javno govori da će tobože biti neutralan. Fotografisanje u Prnjavoru sa Darkom Tomašom, Lukom Petrovićem i ostalim SNSD-ovom kandidatima je više nego jasan signal, a svojom pretjerano izrađenom bliskošću i izlivom emocija, upornim grljenjem, ljubljenjem i tapšanjem po ramenu pred kamerama RTRS-a, Dodik i Vučić su me asocirali na mladi zaljubljen koji se sreo nakon duže razdvojenosti.

Performans tokom otvaranja dionice auto-puta u Prnjavoru pokazuje da je nedavni sastanak šestorice lidera u Beogradu bila samo izrežirana predstava u kojoj je Vučić odigrao ulogu povrijeđene mlade koja je tobože ljuta na Dodika, a u stvarnosti se radilo o prebacivanju odgovornosti i pilatovskom pranju ruka pred međunarodnom zajednicom i domaćom javnosti u Srbiji.

Pored vodećih srbijanskih i hrvatskih političara, Milo Đukanović je bio i ostao strateški Dodikov pouzdan saveznik, koji plaća i obučava njegove aktiviste u Podgorici. Na ovaj način Milo se još jednom zahvalio Dodiku na podršci tokom referenduma za nezavinost Crne Gore iz 2006. godine, kada je Dodik u Titovoj vili u Igalu postrojavao ugledne Srbe i tražio od njih da podrže Mila i zabiju nož u leđa Srbiji. U Dodikovu kampanju aktivno su uključene pojedine vladike i dijelovi crkve, te međunarodna zajednica kojoj Dodik odgovara jer sistemski uništava Republiku Srpsku, njeno stanovništvo i ekonomiju. Dodika je zapad doveo na vlast i 1998. i 2006. godine, prvi put helikopterima SFOR-a a drugi put sječom njegovih ključnih političkih protivnika od strane Pedija Ešdauna, kako bi odradio prljave poslove, zadužio državu, uništio privredu, raselio stanovništvo i otjerao najbolje i najobrazovanije mlade ljude. Dokaz koji govori u prilog tome je kredit MMF-a u jeku izborne kampanje i novac koji se daje Dodiku kako bi izgurao još jedan izborni ciklus i sakrio od naroda ekonomski kolaps.Takođe i ponašanje većine ambasadora zapadnih zemalja, njihove izjave i tolerisanje diplomatskih ispada i neprimjerenog riječnika, daje mogućnost Dodiku da ponovo glumi lažnog patriotu, drži populističke govore i manipuliše građanima.

Kao i u prošlosti, i danas su rijetki saveznici i istinski prijatelji Republike Srpske, koji žele ekonomski i demografski oporavak njenog stanovništva, mir, stabilnost i privredni razvoj. Ipak upravo ovakve nepovoljne okolnosti trebaju biti dokaz opoziciji da je na pravom putu, te dodatno motivisati sve istinske protivnike režima Milorada Dodika da zbiju redove, zarad višeg cilja zaborave međusobne netrpeljivosti i animozitete, te još snažnije rade na buđenju svijesti uspavane nacije i oslobađanju od tiranije i unutrašnje okupacije.

Nebojša Vukanović