Socijalisti zatražili Đokićevu ostavku

Dok je javnost zaokupljena daljim raspadanjem DNS-a, kroz isti proces prolazi još jedan vladajući koalicioni partner, Socijalistička partija RS, samo mnogo tiše i sa mnogo manje medijske pažnje, a naravno da se sve krčka iza kulisa u istoj kuhinji. Socijalisti doduše nemaju klanove i ne raspadaju se “po dubini”, nego od glave, kako to tvrde i osnivači ove partije u pismu koje je nedavno upućeno gradskim i opštinskim odborima, a koje je ovih dana veća tajna od dokumenta Programa reformi. I SPRS je pred raskolom i cijepanjem a pitanje je dana kada će eskalirati sukob između Petra dr Đokića i njegovih najbližih saradnika.


U pismu se navodi da glavnu ulogu u rasturanju Socijalističke partije vodi predsjednik Petar Đokić koji je Partiju podredio svojim ličnim interesima i hirovima, a poručeno mu je da još uvijek ima šansu da se dostojanstveno povuče iz politike i ode u mirnu penziju. Pismo je nastalo nakon Đokićeve nedavne posjete Hercegovini, gdje se proveo kao bos po trnju o čemu sam već pisao i govorio, pokušavajući da postavi svoje kadrove na ključne pozicije, mimo volje i suprotno stavovima Hercegovaca. Tom prilikom se sukobio sa šefom kluba poslanika SP u Narodnoj Skupštini Maksimom Skokom i Hercegovinu je napustio neobavljena posla. Đokiću se na teret stavlja mnogo toga, a na kraju od njega traže da vrati knjižicu i povuče se u penziju – dok još može. Pismo starih Socijalista “osnivača” koje sam od insajdera dobio sinoć, prenosim u cijelosti.

“Vraćanje načelima Socijalističke partije ima jedan jedini ispravan prvi korak a presjednik Đokić ima samo jednu šansu da se iskupi za do sada urađeno. To je povlačenje sa političke scene. To nije mišljenje pojedinaca, nego mišljenje Socijalista koji su u partiji od njenog osnivanja. To je mišljenje onih koji su isto ovo Đokiću rekli u lice, a sada mu to poručuju i ovim putem.Socijalistička partija se urušava zbog sitnih interesa predsjednika, koji bez partije ne bi imao ni šta da jede danas, a na kraju će i nestati ukoliko se ne desi moralna obnova, vraćanje osnovama i načelima socijalizma i Socijalističke partije i rad po programu i statutu.

Čovjek koji je na čelu partije ostajao spletkarenjem i tjeranjem sposobnih ljudi, čovjek koji se lažno predstavljao sa lažnom diplomom, čovjek koji je osuđeni kriminalac, koji svom vozaču dođeljuje koncesije, imenuje ljubavnice na pozicije, ne poštuje organe partije, a sebe i ženu Zdenku Gojković iz godine u godinu stavlja na kompenzacione liste ne zaslužuje i ne može da bude ni Socijalista, a kamoli predsjednik Socijalističke partije.
Punih 18 godina Petar Đokić planski i pomalo rastura Socijalističku partiju. Otjerao je Tihomira Gligorića, Miroslava Mikeša, Krsta Jandrića, Dragutina Ilića, Zdravka Krsmanovića, a potpuno neutralisao čovjeka koji je na Kongresu izabran za počasnog predsjednika, Živka Radišića, što nije samo zloba nego je van svake pameti, jer tako je poručio šta misli i o drugim zaslužnim starim članovima. Bez nas ga ne bi bilo nigdje. Ali zato je sina Bojana Đokića postavio za poslanika u Brčkom i za direktora pošte, kuma Predraga Gluhakovića za ministra, a ženu Zdenku u Vijeće naroda.
Socijalistička partija je Đokićevom zaslugom jedina u kojoj je statut izmjenjen tako da odluke donose njih par (4+1) umjesto ljudi iz regija čitave Republike Srpske, koji nose sve aktivnosti i koji na izborima donose rezultate. Umjesto Socijalista koji vrijede i koji imaju ugled u narodu, predsjednik Petar Đokić kadrove imenuje preko kreveta, liječeći sopstvene komplekse i ne uvažavajući odluke organa partije ni mišljenje ljudi iz drugih regija.
Đokić nije otjerao i marginalizovao samo visoke funkcionere, nego i svakog ko je pokazao kapacitet i za koje je posumnjao da su bolji od njega. Dok su se na terenu članovi i aktivisti borili da naprave što bolje rezultate,
Petar Đokić je imao povjerenje članova koje ničim nije zaslužio ni opravdao, a umjesto tog pokazao je da je u stvari klasičan prevarant. Prevarant koji je krao impulse, koji je lagao da ima diplomu, koji potpisuje ugovore štetne za Republiku Srpsku, za njene građane i za partiju, kao što je slučaj sa elektranom Grebak u Nevesinju, gdje je ignorisao negativno mišljenje srbskih institucija i koncesiju dao pripadniku odreda El Mudžahedin, zbog samo njemu znanih razloga i dugova koje je sa tim potezom morao namiriti. Nezadovoljstvo naših boraca zbog ovog poteza nije palo na obraz Petra Đokića, koji obraz nema, nego čitave partije. Kao i sve ostalo što je uradio.
Đokić se posvađao i sa šefom poslaničkog kluba SP Maksimom Skokom oko raspodjele pozicija i kadriranja mimo volje Hercegovaca. Nije uspio postaviti nesposobne poslušnike kao u ostatku RS, pa je Hercegovinu je napustio tresući se od nemoćnog bijesa. Kao i u ostatku partije, Đokić u Hercegovini godinama postavlja poslušnike i marginalizuje one iole sposobne da naprave neki rezultat. Tako su Đokićevi favoriti u stvari oni koji su juče prešli u SP poput predsjednika odbora u Bileći Slobodana Čomića, dok je predsjednikov favorit u Foči Slađana Kostović, međutim naišao je na otpor fizički duplo i intelektualno bar desetostruko superiornijeg Skoka, pa se vratio u svoje Brčko neobavljenog posla.
Đokićeva politika se svodi na minimiziranje sopstvene partije i sposobnih ljudi, jer se boji da će svugdje proći kao i u Hercegovini. Tako već duže vrijeme umanjuje značaj jedinog poslanika SP u Parlamentu BiH Jakova Galića, tjerajući ga iz partije, a isti tretman ima i čitav klub poslanika SP u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, kao i ministri SP jer Đokić se boji svih koji su sposobniji a pogotovo onih koji rade i imaju rezultate. Zato je sve snage upregao u imenovanje nekompetentnih i nesposobnih kadrova na pozicije direktora republičkih insitucija i zamjenika ministara, jer njemu samo takvi i odgovaraju. Možda i najveća sramota i najveća mrlja na Socijalistima je Đokićevo traženje da mu se iz ministarstva isplaćuje bruto plata dok je bio ministar. Pošto nije imao diplomu, a samim tim ni radnu knjižicu tražio je da mu uplaćuju bruto platu i tu je uhvaćen na djelu. Da ima obraza i časti, odmah bi se sam povukao, a ne bi čekao da ga prozivaju i preko njegovih sramotnih djela s pravom blate i Socijalističku partiju i sve nas zajedno sa njim. Otkriven je da je od Kineza uzeo ogroman mito za projekat Buk Bijela, da se radi o desetinama miliona maraka na računima u ofšore zonama a i da će čitav taj posao na vidjelo izaći tek nakon reakcije stranih policijskih organa, na šta je veći službeno upozoren tokom poslednje posjete Kini. Na sramotu partije, članova i pogotovo nas starih članova Socijalista, Petar Đokić otvoreno djeluje protiv interesa Srbije, protiv institucija Republike Srpske i protiv interesa partije na čijem je čelu nažalost. Na povjerenje koje je dobio od nas, on je odgovorio još bahatijim ponašanjem jer je izgleda ubjeđen da je nedodirljiv. U isto vrijeme, licemerno priča i poručuje da se bori za jednakost, pravo, solidarnost i razvoj Srpske. On priča o idejama i politikama Socijalističke partije a poslije se sa tim ismijava pred svojim poslušnicima, ljubavnicama i rjetkim nazovi prijateljima koji očekuju još neku sitnu korist od njega prije nego što propadne. Dugo vremena mu se davalo povjerenje koje nije zaslužio. Na današnji dan jedino još uživa povjerenje da će sam shvatiti koliko je nisko pao i da će se sam i povući iz politike i vratiti člansku knjižicu naše partije. U svim odborima širom Srpske je ista priča i svi očekuju da se čitav ovaj cirkus sa lažnim Socijalistom završi što prije na način da se Đokić ili povuče ili da bude uhapšen, što je takođe vjerovatan ishod.
Eto toliko o rušenju i cjepanju Socijalističke partije, o teškim napadima iz SNSD-a na partiju i priči koju za naivne lansira sam Đokić, oprobanim spletkaroškim metodama, samo kako bi još koju godinu živio bahato na račun partije i građana. Ovde mu otvoreno poručujemo da on nije Socijalistička partija, da oni kojima je Socijalistička partija u srcu neće dozvoliti da nastavi sa uništavanjem svega što su bolji od njega stvarali još u ratu.“


Tako kažu socijalisti o svom predsjedniku, Londonskom đaku, kojem se poslednjih dana opasno ljulja stolica pod nogama, a ostaje jedino da se vidi da li će ga upravo Hercegovci poslati na smetljište političke scene Republike Srpske.

 

Nebojša Vukanović