Socijalisti i Dragica Pravica naših dana

Malo po malo, mic po mic, i uz Božiju i Dodikovu pomoć, a to ga dođe isto, Sanja Vulić popela se na sam vrh partijske nomenklature pa ju je zapala čast da u ime predsjednika, tj. Svevišnjeg, šalje prijeteće poruke i upozorenja nestašnim i prevrtljivim koalicionim partnerima. Sanja Vulić ponovo je sinoć bila gost u Centralnom dnevniku ATV-a, ponavljala naučene fraze i gluposti, a onda pred kraj obrušila i poslala prijeteću poruku Petru dr Đokiću, Srđanu Todoroviću i socijalistima da razmisle na koju će stranu. Ako Todorović bude kandidat za gradonačelnika Doboja, Londonski đak i (kvazi)socijalisti mogli bi dobiti nogu u tur i biti prokazani da su novi „mangupi“, kao onomad Selak Goran, donedavno partijski kolega i pobratim.

Svaki Sanjin javni nastup pretvori se u skandal, a i sinošnje naručeno gostovanje prštalo je od besmislica, velikih riječi i poruka. Prvo je socijaliste i Đokića nazvala „doajenima“ koalicije, kao da je on nekad bio prvak u nečemu, osim u obmanama i populizmu, a potom kukavičijim jajima, u šta su se pretvorili nakon velikog praska u redovima vladajućih.   Svima je jasno da Vulić ne bi ni ušla na vrata dvorkse ATV a ne nešto progovorila da je tamo nisu poslali sa jedinim ciljem – da javno uputi prijetnje i upozori Londonskog đaka  Đokić dr Petra, da će se isukati mač i početi istrage ako ne ustukne pred ultimstumom Obrena i Dodika u Doboju.

Da li će Đokić da se povuče ili će se družina zvana „vladajuća koalicija“ dodatno rasuti nakon ponovljenih izbora u Doboju ostaje da se vidi, ali je svima jasno da je fajront blizu i da je samo pitanje dana kada će se naduvani crveni balon raspasti kao mjehur od sapunice.

Takođe ne mogu a da na kraju  ne primijetim da me drugarica Sanja Vulić sve više podsjeća na Dragicu Pravicu,  postaje prava i uzorna komesarka Partije koja je spremna za nju uraditi sve, ispuniti svaki zadatak, kako bi dobila naklonost, pokazala odanost i lojalnost. Kako je krenulo, a sve ide naopako, Dragica Pravica naših tmurnih dana mogla bi možda postati bar ministar, ako ne premijer, nije ništa kopija od Željke, kad se ukloni potrošeni Radovan Nejaki Višković, jer malo je ovako hrabrih i lojalnih, spremnih da urade sve, ispune svako naređenje i partijski zadatak bez dvoumljenja,  a upravo se takvi, lojalni, odani, ograničeni i indokrinisani, najviše cijene i poštuju u totalitarnom društvu i sistemima.

 

Nebojša Vukanović