Snijeg pada a vladini karavani prolaze

slika 9.jpg

Snijeg pada a karavani Vlade RS prolaze

   Autor: Nebojša Vukanović Objavljeno: 14.02.2012 u 08:37

   Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svako ostavi svoj trag. Tako je i poslednja vremenska nepogoda i nezapamćeno sniježno nevrijeme otkrilo koliko smo slabi, neorganizovani, siromašni… Istočni dio Republike Srpske iz dana u dan sve više zaostaje za zapadnim dijelom države, privreda je u potpunosti uništena, a stanovnika je sve manje. To je jasno pokazala i poslednja prirodna nepogoda. Uglavnom stara mehanizacija regionalnih i lokalnih preduzeća nije bila dovoljna da se raskrče zatrpani putevi, a Nevesinje, Čajniče, Kalinovnik, Berkovići i mnoge druge male i siromašne opštine više dana su bile u potpunoj blokadi. Kada već ne može da se pohvali rezultatima rada Vlade, Premijer Aleksandar Džombić iskoristio je priliku da sebi napravi medijsku reklamu i promociju putujući helikopterom od grada do grada, slikajući se sa bagerima, načelnicima i stanovništvom. U jednom trenutku, premijer je išao i sa karavanom građevinskih vozila koje su firme iz Banjaluke, Laktaša, Mrkonjić Grada i Prijedora velikodušno poslale u pomoć opštinama u istočnom dijelu Republike Srpske. Gospoda Stanković, Čubić, Čokoralo i ostali širokogrudno su ponudili pomoć i uz veličanstven ispraćaj iz neformalne prijestonice, Laktaša, poslali 19 mašina u istočni dio Srpske.

    Istovremeno, premijer, direktor Civilne zaštite Milimir Doder i ministar energetike Željko Kovačević izjavili su da lokalna preduzeća nisu spremno dočekala sniježne padavine i ispunila svoje obaveze! Uprkos velikim problemima na putevima, ministar saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović nije našao za shodno da tokom mećave i nevremena napusti tople prostorije u modernoj zgradi Vlade, a njegov novi kolega ministar privrede i energetike Željko Kovačević bio je mnogo agilniji, pa je nakon sastanka u Elektroprivredi Republike Srpske optužio pojedina preduzeća i odgovorna lica da su krivci za situaciju na terenu: „Neke lokalne uprave, pojedinci kao i privatna preduzeća u istočnoj Hercegovini nisu odgovorila iskušenjima i zadacima na pravi način. Privatno preduzeće Nevesinjeputevi nisu bili pripremljeni za ovakvo nevrijeme, i očito je da nisu mogli da očiste puteve i ispune svoje obaveze iz Ugovora koji su potpisali sa javnim preduzećem Putevi Republike Srpske.

    Nevrijeme jeste bilo veliko, ali je sigurno da je bilo dosta propusta u organizaciji, i da se u pojedinim trenucima nije reagovalo adekvatno. Ja ne mogu sada da kažem ko je sve odgovoran i kriv, to će se utvrditi kada prođe ovaj hladni talas i kada se detaljno izanaliziraju sve činjenice“. Sigurno je da treba detaljno izanalizirati sve činjenice, kako bismo spremnije i organizovanije dočekali neka nova iskušenja i prirodne nepogode. Ipak, umjesto što Vlada i ministri prebacuju odgovornost i optužuju druge za tešku situaciju, oni bi trebali da shvate da je upravo država i Vlada svojom dugogodišnjom pogrešnom i nakaradnom politikom najveći krivac što je sniježno nevrijeme paralisalo život u većem dijelu Srpske. Vlasnici Integral-inženjeringa, Niskogradnje Prijedor-puiteva, Kozara-puteva, Mrkonjićputeva i ostalih privatnih preduzeća iz zapadnog dijela Republike Srpske poslednjih godina postali su „dvorski neimari“ i sa Vladom su na čudan način sklopili poslove vrijedne nekoliko stotina miliona maraka. U dobro uigranim tandemima, zna se ko radi koji posao i ko dobija koliki procenat, a sve one firme koje nisu bliske sa ljudima na vlasti nisu mogle ni pod kojim uslovima dobiti poslove i počele su da propadaju i nestaju. Iako je 80% investicija završilo u razvijenijem i bogatijem zapadnom dijelu Republike Srpske, dvorski neimari prigrabili su i ono malo poslova i investicija koje su došle na istok. Kako se gradi, najbolje pokazuje primjer trajnog rješenja klizišta na prevoju Čemerno. Uoči lokalnih izbora 2008. godine, tada premijer Milorad Dodik u četiri oka, direktnom pogodbom bez bilo kakvog tendera, javne nabavke, ponude… dogovorio je posao vrijedan 72 000 000 maraka sa svojim drugarom Slobodanom Stankovićem. Integral-inženjering dobio je silan novac da za tri godine završi dionicu puta dugu desetak kilometara, ali ni pola godine poslije isteka roka ne nazire se kraj radovima. Umjesto penala zbog kašnjenja, očekuje se da će Integral dobiti još sredstava jer nije zadovoljan geološkim sastavom zemljišta, a Predsjednik je najavio da će radovi najranije biti okončani početkom 2013. godine!

    Na sličan način, Niskogradnja je dobila višemilionski posao probijanja tunela „Stambolčić“ kod Pala, a primjera je mnogo. Da su firme sa zapada uzimale i mrvice i sitnije poslove govori upravo primjer iz Nevesinja. Dana 18.09.2008. godine, Prijedorputevi sklopili su Ugovor sa Putevima Republike Srpske vrijedan 4 868 000 maraka, za rekonstrukciju saobraćajnice od Gacka do Kifina sela, na putu Gacko – Nevesinje! Dana 23.07.2009. godine, ovo preduzeće, takođe sa Putevima Srpske, potpisalo je Ugovor vrijedan 1 621 000 maraka, za izgradnju „Pridvoračkog kraka“ južne gradske obilaznice u Trebinju. Postavja se pitanje kako je jeftinije dotjerati i ugraditi asfalt iz nekoliko stotina kilometara udaljenog Prijedora, nego iz Trebinja i Nevesinja, i kako to da nijedno preduzeće u Hercegovini ne zna čak ni rupe na putu da zakrpi? Odgovor vjerovatno znaju jedino naši ekonomski stručnjaci koji su se dobro obogatili, a narod i državu doveli u ovu situaciju i do prosjačkog štapa. Kada već ne mogu da dobiju velike i unosne poslove, pitamo se zašto firme iz istočnog dijela Republike Srpske ne mogu da dobiju ni male posliće u svojim mjestima, koji bi im omogućili da prežive i opstanu. Zašto Nevesinjeputevi ne mogu popraviti i pokrpiti jedinu vezu sa svijetom i put do Gacka, već to mora da uradi firma sa drugog kraja Republike Srpske? Zašto ni nekoliko kilometara gradskih ulica u Trebinju ne mogu da urade Hercegovinaputevi, već se posao povjerava dvorskim firmama iz zapadnog dijela Srpske?

    Zašto na javnim tenderima u jedinim javnim preduzećima u Hercegovini koja su ostala da rade, Hidroelektranama na Trebišnjici i Termoelektrani Gacko, poslove dobijaju firme iz Laktaša i Banjaluke? Kome je u interesu da se na istoku sve sistematski uništi i sahrani, i šta je krajnji cilj? Hoćemo li posjeći i prodati svu šumu i druge resurse kojima raspolažemo, a ostaviti na ovim prostorima da živi samo nekvalifikovanu radnu snagu u HET-u, Termoelektranama Gacko i Ugljevik da proizvodi struju, a kadar i pamet će nam kao i do sada dolaziti iz Laktaša i Banjaluke? Lako je sada optužiti neke nižerazredne službenike i na njih svaljivati krivicu za probleme, ali treba jasno reći šta je u srži trenutne situacije. Kako će Nevesinjeputevi očistiti silni snijeg sa ulica sa starim bagerima i mašinama koje je kupio još Josip Broz i koji se stalno kvare? Kako će ovo i sva ostala preduzeća sa istoka uzeti kredit i kupiti mašine ako im država ne da da rade… ? Ipak, ministar Kovačević kaže da je na tržištu sve pošteno i da su „dvorski“ neimari u skladu sa zakonom sklopili poslove sa Vladom vrijedne nekoliko stotina miliona maraka. „Ja ne mislim da tu ima neke segragacije ni podvojenosti i da se ne gleda ko je vlasnik preduzeća i iz kog grada dolazi. Na tržištu su svi ravnopravni, posluju i dobijaju poslove pod jednakim uslovima, i siguran sam da tu nema ništa nezakonito. “ Siguran sam da se i sam ministar odmah po izlasku iz zgrade Elektroprivrede slatko nasmijao ovoj izjavi, jer on mnogo bolje od mene zna kako funkcioniše „sistem“.

   Mnogi će me kao i ranije optuživati da sam nekakav autonomaš i separatista, ali ja samo pokušavam čelnicima ove države po ko zna koji put da postavim pitanje znaju li gdje nas ova anarhija vodi. Želite li ovakvom pogrešnom politikom i odnosom da nas potpuno uništite i raselite, i hoćete li napokon osim lijepe priče o ravnopravnosti početi vući konkretne poteze, kako bi se zaustavili negativni demografski, ekonomski i drugi trendovi? Znate li da je u prošlom vijeku u Ulogu broj stanovnika sa 5000 smanjen na svega dvadesetak staraca, da se u Kalinovniku jedva upiše jedno odjeljenje učenika u školsku godinu, ili da je u mojoj generaciji od 120 gimnazijalaca u Trebinju ostalo svega pet diplomaca, a da su svi ostali pobjegli glavom bez obzira, iako smo mi najbogatiji i najrazvijeniji grad u regiji? Istočni dio Srpske ubrzano odumire, gradići se pretvaraju u mala seoska naselja, a prirodne nepogode poput ove poslednje samo ubrzavaju tok stvari. Zato, dragi moji ministri sa zapada, nemojte nas kritikovati i obilaziti sa lijepim riječima i lažnim obećanjima. I kit bi se od njih prejeo, već Vi, Gospodo, zasučite rukave i počnite da radite dok još imate kome.

   P. S. Vječiti tandem: Nedavno sam imao priliku da listam bilten Puteva Republike Srpske za 1998. godinu, i u njemu sam vidio dobro uigran tandem sadašnjeg DNS-a. Te godine, sadašnji gradonačelnik Prijedora i lider DNS-a Marko Pavić bio je ministar saobraćaja i veza, a sadašnji ministar saobraćaja Nedeljko Čubrilović tada je bio direktor Puteva Republike Srpske. Funkcije su se kao kockice pomiješale i malo zamijenile, ali je zbir na kraju ostao isti. Ako nije ranije, mnogima će ovaj podatak pomoći da shvate zašto to baš Prijedorputevi dobijaju od države poslove i rade po Hercegovini i ostalim djelovima Srpske. Ovaj dobrouigrani tandem nažalost nije jedini na našoj političkoj sceni, a gotovo svi visoki državni službenici međusobno se poznaju još iz Centralnog komiteta i crvenih partijskih odbora. Stranke i vlast se ponekad i mijenjaju, ali „kadrovi“ očito nikad. Na mlađima svijet očito ne ostaje.